Tetka Mira i Goranče
Što bi rekao Radmilovićev Radovan Treći, divim vam se do imbecilnosti. Jer samo u sferi imbecilnosti, potpune otupljenosti, zatravljenosti uma i odsustva svakog kritičkog otklona može se progutati sve ono što nam se potura u igranci bez prestanka, gde nepojmljivo dobija obrise stvarnog, istinitog i neporecivog. Proizvođači te prilagođene istine iznose je bez bojazni da će je neko demistifikovati kao laž i obmanu, a čak i da se to desi, ona će žuljati samo minorni procenat onih koji na nju ne pristaju – dakle, biće u granicama kontrolisane štete dok će je poželjna većina progutati širom otvorenih usta nakon što iz istih izvade vesla koja sisaju. Tri dana buke i na kraju - pojela maca! Tako saznadosmo da je skinuta oznaka tajnosti sa dokumenata o kupovini stana ministra Aleksandra Vulina nakon što je poverenik za informacije od javnog značaja, poslednji institucionalni Don Kihot u Srbiji, priterao Upravu za sprečavanje pranja novca da odškrine fasciklu s tim slučajem. I šta smo saznali? Ime one čuvene tetke iz Kanade koja je postala predmet opšte sprdnje i viceva otkako se Vulin nje dosetio u fantastičnim objašnjenjima kako je kupio luksuzni stan na Zvezdari. Međutim, to što sad znamo da se tetka zove Mira ništa nam nije pomoglo da saznamo između koga je izvršena transakcija od dvesta i kusur hiljada evra, i da li je Vulin stan kupio pre ili nakon što je postavljen na čelo Kancelarije za Kosovo i Metohiju, niti se može videti da li je uprava proveravala poreklo novca. Koji dan pre saznadosmo i da je u slučaju rušenja u Savamali prvi osumnjičeni šef smene dežurne službe beogradske policije za „nesavestan rad u službi“, i on je jedina osoba koju je Više javno tužilaštvo imenovalo u vezi sa orgijanjem ljudi sa fantomkama na glavama u Hercegovačkoj ulici, gde su u izbornoj noći pre dve godine radili bageri, lisice i pretnje. Dakle, kriv je izvesni Goranče! A za šta je kriv? Valjda zato što nije reagovao po prijavi građana i poslao patrole da vidi šta se dešava. Koliko li smo samo onih vesala morali posisati pa da poverujemo kako je taj čovek bio toliko autonoman i samoinicijativno odlučio da ne šalje policiju u Hercegovačku? Ili pak možemo li da zamislimo situaciju kako šefovi ili ministar policije lično viču na njega da reaguje, a Goranče kaže neću!? Možemo, ali samo ako ćemo se sami praviti ludi ili nakon što smo dozvolili da nas takvima naprave. U međuvremenu, priču o beogradskoj jelki od 83.000 evra ona maca je već odavno prevarila, probavila i zakopala u pesku i jedino što se možda može očekivati jeste da jednog lepog dana negde ispliva kakav dokument sa potpisom nekog nebitnog službenika kao što će dva Dunava vode proteći kroz onu fontanu na Slaviji pre nego što saznamo koliko je zapravo koštala i zašto je postavljena usred kružnog toka. Tako nam se potura i priča o najbržem privrednom rastu u regionu, o padu nezaposlenosti, prosečnim platama od 500 evra, povećanim penzijama, o članstvu u EU do 2025... dodajte po sećanju. Sve se servira zdravo za gotovo i očekuje se da tako bude i primljeno. Zato nam i vrhovni žrec naših grandioznih poduhvata lakonski poručuje da je dovoljno da pogledamo kroz prozor i vidimo kako nam je bolje. I u pravu je. Ako vas mrzi da idete do prozora, otvorite televizor pa ćete videti kako nam tek tamo dobro ide. Samo ne otvarajte frižider ili novčanik, možete se dovesti u zabunu, a šta će vam to.
Proizvođači prilagođene istine iznose je bez bojazni da će je neko demistifikovati kao laž i obmanu