Kako je Beograd preživeo Veliki rat
sa radom je otpočeo ‘Beogradski orfeum‘. Predstave za građanstvo bile su sredom, četvrtkom i subotom, a počinjale su u 17.30 časova zbog policijskog časa. Na repertoaru su se prevashodno nalazile komične i artističke tačke“, piše Miloš Brun. DOBROTVORNI KONCERTI Terazije su bile epicentar kulturnih dešavanja. U hotelu „Takovo“od novembra je koncertirala prva beogradska kapela pod upravom Dušana Simića, a pored hotela „Moskva“još su „Balkan“i „Grand“imali muzičke koncerte, dok su u hotelima „Pariz“i „Slavija“proradili istoimeni bioskopi.
„U zgradi hotela ‘Kasina‘ nalazila se dvorana u kojoj će tokom okupacije biti organizovano mnoštvo manifestacija s kulturno-umetničkim sadržajem - Dobrotvorna nedelja za udovice i siročad, gostovanje bečke dvorske i građanske opere, koncerti čuvenog violiniste Jaroslava Kocijana, dobrotvorni koncert Štefi Hegeši, niz simfonijskih koncerata, ali i dobrotvorne amaterske predstave. Glumce su predvodili Čiča Ilija Stanojević, Ivan Dinulović, a upravo tada svoj glumački dar među velikim brojem mladih iskazala je buduća diva srpskog pozorja Žanka Stokić“, piše Miloš Brun. IGRAN JE I FUDBAL Bilo je tokom okupacije i sporta, a fudbal je bio najpopularniji, igralo se najčešće na Košutnjaku i Topčiderskom brdu.
„Jedan meč na bivšem igralištu ‘Sokola‘ u Košutnjaku, 10. juna 1917. godine, biće naročito upamćen jer je, pored mnoštva gledalaca, to bio prvi zvaničan susret predstavnika okupatora i beogradskih mladića“, piše Brun.
Posle poluvremena u kojem je bilo 1:1, naši momci u nastavku su ostvarili pobedu od 3:1.
„Jedan od golova za naš tim postigao je i budući selektor čuvene generacije iz Montevidea Boško Simonović. Ova pobeda imala je za narod veći značaj od sportskog“, dodaje pisac. EPIDEMIJA TIFUSA Stotine hiljada ljudi nastradalo je u Prvom svetskom ratu, a veliki deo ljudstva pokošen je strašnim epidemijama trbušnog, pegavog i povratnog tifusa, koje su se razbuktale od oktobra 1914. godine, te je samo kroz nekoliko meseci pola miliona ljudi bilo zaraženo. O solidarnosti u srpskoj prestonici svedoči i slučaj američke lekarske misije koja je pomagala bolesnicima na čelu sa Edvardom Rajanom, koji je i sam kroz godinu dana oboleo od pegavog tifusa.
„U kasnu jesen 1914, doktor Rajan je praktično preuzeo upravu nad Opštom državnom bolnicom. Bio je omiljen među stanovništvom i zbog toga što je automobilom obilazio razorene delove grada i na licu mesta mnoge ljude spasao“, piše Miloš Brun.