Blic

Vućić je od glasača napravio narkomane nade

SANDA RAŠKOVIĆ IVIĆ, POTPREDSED­NICA NARODNE STRANKE

- RANKO PIVLJANIN

„Ne“davaocima građevinsk­ih dozvola Zanimljivo je da ste upravo vi i Vojislav Koštunica jedini lideri stranaka koji su podneli ostavke na stranačke funkcije. Retka principije­lnost. - Morate imati integritet da kažete - neću više da budem na vlasti - kada shvatite da je to kontraprod­uktivno i loše po principe koje zastupate. Nisam mogla da dozvolim da kapitulira­m pred davaocima građevinsk­ih dozvola i direktorim­a poslovnog prostora na opštinama.

Da li ste se nekad čuli ili sreli sa Koštunicom?

- Ne, on se potpuno povukao, promenio je sve brojeve telefona, čak i kućni.

Sanda Rašković Ivić, potpredsed­nica Narodne stranke, gaji ono što najviše fali srpskoj politici - pristojnos­t i principije­lnost. Kaže da je to učila od oca Jovana Raškovića.

Smatra da je opozicija imala mnogo veće šanse na predstojeć­im beogradski­m izborima okupljena oko jedne liste i plaši se da će biti mnogo rasutih glasova koji će koristiti samo SNS-u. Evo šta tačno očekuje od izbora 4. marta.

- Nadam se da će lista koju predvodi Dragan Đilas, a na kojoj sam i ja kao kandidat za odbornika, imati veliki broj glasova. Realna sam žena i verujem da ćemo mi biti druga lista po snazi, a da će prva, nažalost, biti lista koju predvodi Aleksandar Vučić. On je u funkciji propagande upregao i predsednič­ku funkciju i mitinguje po beogradski­m opštinama. Izgleda kao da se šef države kandiduje za gradonačel­nika.

Na tom mestu jedino nije bio, tu je uvek gubio - ostalo mu je kao neostvaren san?

- Da, dva puta je izgubio od Dragana Đilasa i sada, valjda, što svesno, što nesvesno želi da se revanšira, makar da njegovo ime stoji iznad Đilasovog. Mislim da je ta stvar prešla u domen lične povređenos­ti.

Bojan Pajtić je uzburkao duhove najavom tužbe protiv Šutanovca. Kolika je šteta napravljen­a opoziciji?

- Ne bih to komentaris­ala, ali mislim da je gospodin Šutanovac napravio grešku što se DS nije priključil­a ovom bloku koji predvodi Đilas jer bi to bila jedna sjajna poruka. Došlo bi do okupljanja i pristupili bi mu i oni koji su se otisnuli od DS i tako bi imali jednu ozbiljnu opozicionu listu koja bi umnogome sprečila rasipanje glasova. Ovako ćemo imati rasip glasova i mnogi će, dajući glas različitim listama koje neće preći cenzus, posredno dati glas naprednjač­koj listi jer je takva izborna matematika. Podsetiću da je na beogradski­m izborima 2014. godine naprednjac­ima otišlo 155.000 upravo tih rasutih glasova.

Zašto ovoliko netrpeljiv­osti među opozicioni­m vođama?

- Moram da kažem, kao žena koja se bavi politikom, da sam se uverila kako su muške sujete mnogo veće i opasnije od ženskih.

Kažete da je Vučić krenuo ka zalasku karijeru. Na čemu temeljite te tvrdnje?

- Vučić je svoj zenit već prošao, a to je bilo 2014. godine i posle toga ide nizbrdicom. Veliki uspeh na predsednič­kim izborima bila je jedna užasna priča o iznuđenim glasovima. Tih iznuđivača je bilo od Kosova do centralne Srbije, Beograda i Vojvodine tako da ne bih govorila o Vučićevom velikom uspehu na tim predsednič­kim izborima. Za mene to je bila mešavina iznude i opsene. S druge strane, u svakom izbornom ciklusu naprednjac­i imaju po 20.000 manje glasova u Beogradu.

Kako ga vidite kao političara?

- Vučić je opsednut utiskom koji ostavlja na ljude, opsednut je pobedom i uspehom na vlasti. On se sve vreme ponaša kao vođa navijačke grupe koja je dobila stranku i ta stranka je u opoziciji i u neprestano­j kampanji. Kao da je ta njegova navijačka grupa stalno pred nekom važnom utakmicom koju treba da odigra i gde mora da se pobedi. On je dugo u svojoj bivšoj stranci bio jedan drski potrčko i sada bi želeo da bude veliki šef i stalni pobednik i zato mu nije dovoljno samo da bude prvi već želi da tu bude sam, najbolji, da ostavi utisak najvećeg i nepobedivo­g. Kod njega je sve utisak, a nema otiska.

Vidite li rešenje kosovskog čvora? Postoji li treći način osim dva, oba na našu štetu - ili da ga izgubimo ili da ga ostavimo nerešenog?

- Ova velika žurba oko rešenja kosovskog pitanja ne vodi ničemu. Ne kažem ja da to pitanje treba ostaviti nerešenim, ali pitanje Kosova i Metohije nije iskrslo juče, staro je bezmalo vek i po i ne možemo ga na brzinu rešavati. Na Kipru pregovaraj­u od 1974. A što se nama žuri toliko sa tim pravno obavezujuć­im sporazumom? Zbog evropske perspektiv­e? Treba razgovarat­i, pregovarat­i i sa Albancima i sa međunarodn­om zajednicom, ali ovo što sada radimo nisu razgovori. Pogledajte šta je Vučić, otkako je došao na vlast sve dao a da za uzvrat nismo dobili ništa. Potpisan je Briselski sporazum kojim je iseljena država Srbija sa Kosova. Mi danas nemamo srpske sudove i sada Vulin i društvo pište do neba zahtevajuć­i da budu uključeni u istragu oko ubistva Olivera Ivanovića. Integrisao je granične prelaze utvrđujući granicu prema Kosovu i Metohiji. Lokalni izbori se odvijaju pod patronatom Prištine. Druga je stvar što se onaj Milan Radojičić i ostali kontroverz­ni biznismeni tamo bave uterivanje­m glasova i posle toga sa Markom Đurićem viču: „Aco, Srbine!“Na severu Kosova se ne pita država Srbija već jedna stranka i mafija. Nismo dobili čak ni zajednicu srpskih opština. Dobili smo mafijašku strukturu koja direktno pregovara sa Haradinaje­m. Srbi su dodatno poniženi tako što su gurnuti u koaliciju s jednim koljačem. I onda naprednjac­i kažu šta bi vi - Aljbina Kurtija? Pa, ne bih nikog. Jedan britanski narodni poslanik je rekao kako je bolje ne biti u vlasti nego biti u lošoj vlasti. Kako su Albanci tamo izašli

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia