Rekli: si živ
pomodrela. Odmah su me prevezli u obližnju kli- niku na detaljne preglede. Nisam imao predstavu koliko ozbiljan problem može da bude. Rezultati su bili alarmantni, jer je ustanovljeno da imam ugrušak u levom ramenu koji je otežavao cirkulaciju. Doktor je ušao u ordinaciju i doslovce rekao: „Imaš sreće što si živ“. Ugrušak se raspao i otišao je na pluća, a mogao je na mozak ili na srce. U tom slučaju epilog je mogao biti fatalan. Bio sam u šoku. Ispitivanja su pokazala da nisam imao genetsku predispoziciju, pa je pretpostavka da je došlo do povrede vene u ramenu usled udarca što je dovelo do oštećenja. Usled brojnih letova avionom koje sam imao tih dana, došlo je do zgrušavanja krvi na tom mestu. Tome je dodatno doprinela i činjenica da je prostor između ključne kosti i prvog rebra, gde prolazi ta vena, na levoj strani nedovoljan i manji nego na desnoj.
Ustanovljena je plućna embolija i hitno je prevezen u bolnicu u Orlandu:
- Nisam mogao da verujem šta mi se dešava i to u trenucima kada sam bio nadomak NBA lige. Saopšteno mi je da ću možda morati da završim karijeru. Dok sam se vozio kolima hitne pomoći do bolnice u Orlandu, bio sam potpuno skrhan, preplavile su me emocije, nisam mogao da zaustavim suze. U bolnici sam bio pet dana. Urađene su mi sva ispitivanja kako bi se isključili drugi eventualni uzroci. Pregledi srca, detaljne analize krvi, ispitivanja na kancer... Iščekivanje rezultata bio je veliki stres. Na sreću, svi rezultati su bili dobri. Sledi oporavak od šoka. - Posle samo nekoliko
REZULTATI SU BILI ALARMANTNI, USTANOVLJENO JE DA IMAM UGRUŠAK U RAMENU KOJI JE OTEŽAVAO CIRKULACIJU
dana osećao sam se mnogo bolje zahvaljujući Isidori Trifunović, neurolingvističkom psihoterapeutu, sa kojom dugo sarađujem i koja mi je mnogo pomogla. Naravno, podrška porodice i moje devojke Jovane mi je mnogo značila. Moram da istaknem i da je moja menadžerska agencija „Beobasket“uradila sve da mi pomogne, bili su velika podrška i uz Nikse su obezbedili sve da imam maksimalan medicinski tretman i lekarsku negu. Takođe, bio sam okružen sjajnim ljudima iz Niksa, uvek je neko iz kluba bio sa mnom u bolnici i na tome sam im zahvalan.
Ponovni povratak na teren bio je 13. januara.
- Osećaj je bio fenomenalan. I navijači u Sremskoj Mitrovici su me sjajno dočekali, burno su me pozdravili kad sam kročio na parket. Zaista sam se osetio privilegovanim, važnim i ispunjenim u tom trenutku.
Pobedonosni koš protiv FMP-a u poslednjoj sekundi Jaramazu je mnogo značio:
- Zaista je posle svega za mene mnogo simbolike u tom košu. Iako utakmica nije imala takmičarski značaj, za mene je sve to bilo bitno. Svaki meč za mene sada ima veliku važnost, doživljavam ga kao specifičan poklon, jer mogu ponovo da igram košarku i radim ono što najviše volim, da se takmičim. Taj koš je izazvao buru emocija kod mene jer predstavlja mnogo više od toga, veliku pobedu na duže staze.