Kako da znate da je voće i povrće zaista organsko
Da biste bili sigurni da kupujete povrće i voće uzgajano po standardima organske proizvodnje, ono mora da ima oznaku “Organski proizvod”, dok ono sa “Bio”, “Eko” ili “Organsko” nije organsko.
- Kupujem organsku šargarepu i krompir u jednom većem trgovinskom lancu. Primećujem da je za godinu i po povećan broj proizvoda koji na sebi imaju deklaraciju da su organski, kao i da je veći izbor proizvođača. Ali, iskreno, nikad nisam sigurna da li je to stvarno tako uzgajano i da li je to što kupim i spremam zapravo zdrava organska hrana - priča Danijela Milosavljević iz Beograda.
U Nacionalnoj asocijaciji za organsku prozvodnju “Serbia Organica” ističu da nacionalni znak “Organski proizvod” garantuje da je proizvod prošao kroz proces kontrole i da je sertifikovan u skladu sa propisima.
- Ukoliko proizvod nema ovu oznaku, već samo prefikse “Bio”, “Eko” ili “Organsko”, to znači da nije organski proizvod. Postoje poljoprivredni proizvodi koji su još u prelaznom periodu. Taj period konverzije obično traje dve do tri godine, u zavisnosti od kulture, ali se već proizvode metodama organske poljoprivredne proizvodnje. Oni još ne mogu da budu označeni kao organski, niti obeleženi nacionalnim znakom. Ipak, i oni se označavaju sa “Proizvod iz perioda konverzije” - kaže Ivana Simić iz Nacionalne asocijacije.
U poslednjih šest godina proizvodnja organskog voća i povrća u Srbiji ima tendenciju rasta. Prema poslednjim podacima, za 2016. površine pod organskim sertifikovanim voćem iznosile su 3.532 hektara, dok su godinu dana ranije bile 2.895 hektara, što je
povećanje za 22 odsto. Takođe i površine pod zasejanim povrćem se povećavaju. Tako su u 2016. bile 184,3 hektara, dok su u 2015. iznosile 170,5 hektara. Interesantno je i da se ovo voće i povrće u 99 odsto slučajeva izvozi, dok je samo jedan odsto namenjeno domaćem tržištu!
Ali, ko kontroliše to da je organska proizvodnja stvarno organska?
- Proces kontrole i sertifikacije obavljaju organizacije koje imaju ovlašćenje od Ministarstva poljoprivrede, a koje su dodatno akreditovane kod Akreditacionog tela Srbije. Organski proizvod mora da poseduje sertifikat, nacionalni logo, neophodan je i logo sertifikacione kuće gde piše i broj sertifikata. Takođe i prodajna mesta moraju da imaju sertifikat svog dobavljača, ali je važno da se obrati pažnja na njegov datum, jer važi samo godinu dana - kaže za “Blic” Slavica Stevanetić, viši savetnik u Udruženju za biljnu proizvodnju Privredne komore Srbije.
Za ovu godinu Ministarstvo poljoprivrede, kako nam je dostavilo na uvid spisak,
ovlašćenje za obavljanje kontrole i sertifikacije organske proizvodnje dalo je Centru za ispitivanju namirnica iz Beograda, Ekocertu Balkan iz Beograda, Organik kontrol sistemu iz Subotice, firmi Ekovivendi iz Beograda i TMS Ce, takođe iz Beograda. Nezvanično, ranijih godina bilo je slučajeva da pojedini proizvođači koriste dobijene sertifikate za voće i povrće koje je uzgajano po organskim standardima proizvodnje za ono koje to nije, ali je to razotkriveno. Jer i u ovoj oblasti postoje nenajavljene kontrole.
Takvo ponašanje se, međutim, ne oprašta. U Sloveniji, na primer, gde je deseti deo ukupne poljoprivredne proizvodnje organsko, proizvođači organsko voće i povrće prodaju direktno kupcima na adresu, na pijaci ili malim marketima, dok se petina distribuira po prehrambenim lancima. Neodgovornih proizvođača nema, jer su kazne drakonske za slučaj da se nepravilnosti utvrde - proizvođač bi izgubio sertifikat, a to direktno znači da bi izgubio i potrošače, ali i ugled i subvencije. Prevelik je rizik. ■
POSTOJE POLJOPRIVREDNI PROIZVODI KOJI SU JOŠ U PRELAZNOM PERIODU DO DOBIJANJA STATUSA