Grad ukletih
Ne, nije reč o Beogradu! Čak ni o njegovoj opštini Mladenovac, koja se s vremena na vreme kolebljivo, hoću-neću, kao bori da se administrativno osamostali! Nikako da izračunaju od čega im je veća hasna! No, zbog užasa tamošnji živalj ne mora da brine! Osim poslovične svakodnevice, iz koje tu i tamo do šire javnosti, doduše, dopre poneka glasina o nekonvencionalnim “tranžiranjima”, nijedno mesto radnje 20 kratkih horor priča od meni potpuno nepoznatih pisaca (šteta što nema biografija), koje su se smestile na manje od 90 stranica - nije ni u blizini te pitoreskne varoši.
Zanimljivo, kao što Mladenovac ne samo da na predstojećim izborima ima, malo je reći nekonvencionalnog predsedničkog, poslaničkog i odborničkog kandidata od kojeg svi strepe, respektabilnog političara Belog Preletačevića sa sledbenicima, tako poseduje i podjednako, ali u kulturi, subverzivno Društvo za afirmaciju kulture Presing, osnivača “Horor biblioteke”. Vidimo, kod obe ekipe su trenutno u toku žive aktivnosti! Ne lezi vraže - možda se i prepliću!
I dalje pomno pratimo delovanja na tamošnjoj sceni! Knjige najagilnije poslenice Presinga Tamare Lujak (iako živi na Vračaru - internet čuda čini), leksikon horora “Rečnik straha” i zbirku “Priče sa oblaka” ovde smo već registrovali (Blic br. 6388 i 7076), a sada je pred nama rezultat nekakvog literarnog konkursa, čija je tema gornji naslov. U predgovoru Lujakova ne saopštava detalje, ali pretpostavljam da je internetski, a kako tu ima i kandži i pandži, i amajlija i hamajlija, i pipaka i ticala, i makaza i škara, a o indikativnim prezimenima pisaca da i ne govorim - držim da je teritorijalni obuhvat ove radionice kreativnog pisanja ipak samo bivša Eseferejot. Ona veli: “Nismo tražili da priče budu samo iz oblasti F, NF ili H, dopustili smo svakom piscu da progovori o sopstvenim strahovima”. Aksiologiju i hermeneutiku na stranu - dirljiv horor!