Farhad sanja bolji život uz svoje crteže
Vlada Srbije prekjuče je i zvanično dodelila srpsko državljanstvo humanom dečaku Farhadu Nuriju (11) i njegovoj porodici iz Avganistana.
Farhad je prošle godine skrenuo pažnju javnosti zbog izuzetnog likovnog talenta, ali i čovečnosti koju je pokazao, izlažući svoje crteže u humanitarne svrhe.
- Ranije sam stvarao više crteža, a sada mi treba više vremena jer želim da budu sve bolji. Potrebno mi je oko nedelju dana za jedno delo priča Farhad, koji je ugostio reportere „Blica“u Krnjači gde živi sa roditeljima i braćom.
Porodica Nuri: Hakim, Džamila i njihova tri sina Farhad, Farmaz i Farzot, nalaze se u kolektivnom centru u Krnjači već godinu i po dana. Osim umetničkog talenta, Farhad je pokazao i izrazitu inteligenciju jer je za to vreme odlično savladao engleski jezik, a sa nama se sporazumevao i na srpskom. Na putu do Srbije dva meseca su proveli u Grčkoj, gde je za kratko vreme naučio i taj jezik, ali Farhad priznaje da je grčki ipak pomalo zaboravio.
Poznaju ga svi u kolektivnom centru, stidljivo priznaje. Zadirkujemo ga pitanjem da li mu je popularnost pomogla da nađe devojku.
- Ne zanima me još da imam devojku - odgovara Farhad rumenih obraza, i priča da najviše voli da igra fudbal sa drugovima.
Javnost je već videla njegove crteže Novaka Đokovića, ali on dodaje da mu je omiljeni sportista ipak Kristijano Ronaldo. U memoriji mobilnog telefona ima nebrojeno Ronaldovih slika, ali njega još nije nacrtao jer ne može da se odluči koju fotografiju pre želi da ovekoveči.
Farhad ide u OŠ „Olga Petrov“u Padinskoj Skeli, u peti razred. Pohađa samo časove srpskog, matematike i fizičkog.
- Imam dva dobra druga, Luku i Mladena - iskren je mališan iz Avganistana.
I pored kulturoloških razlika, deca ne grade barijere. Tako je Farhad prošlog
avgusta napravio prodajnu izložbu svojih radova, a sakupljeni novac namenio je dečaku Nemanji Damčeviću za lečenje.
Farhad kaže da, kada im je ponuđeno državljanstvo, rečeno im je i da će njegovom ocu, koji je zidar i gipsar, naći posao i da će imati bolje uslove života: bolji smeštaj i školovanje. On dodaje da su njegovi roditelji, posle svega što su preživeli, ipak skeptični.
- Pričalo se i da će nas izmestiti u Suboticu. Ja bih više voleo da ostanem u Beogradu, ovde je lepo. Samo bih voleo da imam više knjiga, moji drugari imaju više udžbenika, a ja imam samo čitanku - zaključuje on.