Losos ili igralište
U vreme kada su čelnicima države puna usta štednje zbog opšte dobrobiti i kada se propagira rezanje troškova na svim nivoima, lokalni vlastodršci, daleko od očiju javnosti, i dalje uživaju u iću i piću koji se plaćaju novcem građana. Čini se da mnogim opštinskim funkcionerima nije omiljena ni košarkaška ni fudbalska reprezentacija, već ona iza čijeg se naziva u budžetu kriju troškovi za bahato razbacivanje po kafanama..
Tako je i u Sremskim Karlovcima, gde je predsednik opštine Nenad Milenković odredio milion i po dinara za troškove u restoranima. Milion i po dinara u opštini koja ima samo 8.750 stanovnika. Izračunali smo da bi se za te pare moglo najesti pola građana, ali to se neće desiti, već će u restorane samo funkcioneri i njihovi gosti. Moglo se u Karlovcima čuti i da se jedna večera u jednom restoranu plaća 150.000 dinara. To je sedam minimalih plata za koje mnogi Karlovčani rade, ako uopšte rade. Ono što se ne može čuti, jeste reč tog “predsednika” da će, na primer, sledeće godine pare namenjene za kafane potrošiti na primer na gradnju dečjeg igrališta ili bilo šta drugo što bi bilo od koristi za sve građane Sremskih Karlovaca, a ne samo za njegovo i blagoutrobije njegovih pajtaša na čelu opštine.
# Lokalni moćnici se razbacuju novcem u državi gde novca za razbacivanje nema
Na ovakve očigledne primere bahatog razbacivanja novcem u opštinama i državi gde novca za razbacivanje baš i nema, obično stigne odgovor raznih Milenkovića da je “novac predviđen da se domaćim i stranim gostima pokaže gostoprimstvo”. Međutim, ono što razni Milenkovići nikada ne kažu jeste koliko im je takvih gostiju zapravo dolazilo, kakve su dogovore sa njima postigli, kakvu korist će od toga imati građani njihovih gradova i opština.
Vredi li u Srbiji sanjati san da će razni Milenkovići, kad im dođe neka strana delegacija, goste odvesti na moderno dečje igralište, a ne u kafanu. I da tada tim stranim gostima kažu “ovo smo izgradili za naše građane, pa vas zato ne vodimo u kafanu”. Možda bi strani gosti tada rekli “ovo je domaćinska opština, sa ovim ljudima bi se moglo sarađivati”. Dimljenog lososa će ionako brzo zaboraviti, to i nije naš specijalitet, ima ga svugde.