„Ljudi od voska“
u okviru selekcije „Krugovi“, odigrana je izvanredna predstava „Ljudi od voska“Mate Matišića u režiji Januša Kica, u izvođenju Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb. Ukratko i žargonski - kida.
Trosatna predstava gde se u prvom delu glavni junak neočekivano suočava sa dalekom mladošću (iz koje ima sina), u drugom odlazi u rodno selo u Dalmatinskoj zagori u kom mu se život ukršta sa dramatičnim sudbinama meštana, u trećem delu preuzima starateljstvo nad ćerkom preminulog prijatelja kojoj majka umire od raka (što ga vraća i sopstvenoj prošlosti).
Pozorišni triptih koji snažno, beskompromisno, a očaravajuće u isti mah kroz koloritne, slojevite, najstrašnijom, najžešćom mukom i specifičnom toplinom, kao i neodoljivom duhovitošću prožete životne priče - vivisekcira pitanja od kojih se (od odnosa prema njima), hteli ili ne, zapravo sastoji život.
Od toga imamo li pravo suditi jedni drugima i ima li toga ko duboko u sebi ne nosi upravo onaj kal s kojim se čitav život razračunava i koji mu, koliko god da beži, kroji sudbinu do toga šta se (ne) sme žrtvovati na oltar umetnosti, ili je možda jedino ona ta koja može dati smisao, pa čak i lepotu svakoj gadosti, nesreći, očaju, čak i zlu.
U kolopletu majstorija ove punokrvne predstave - od teksta preko režije i scenografije (studio „Numen“, Ivan Jonke) do glume - odjekuje, poput Munkovog „Krika“, i pitanje: Šta radimo sopstvenoj deci?
Goran Grgić i Ana Begić (kao Viktor i Ana, glavni protagonisti) tri sata snažnom, a odmerenom igrom nose predstavu. Uz njih je vrh glumišta ovih prostora Ksenija Marinković, kao i Ivan Jončić, Luka Dragić, Bojan Navojec, Siniša Popović, Ivan Glovacki, Milan Pleština, Alma Prica i drugi.
Ova predstava je na matičnoj sceni premijeru imala decembra 2016, hrvatski mediji su u to vreme pisali i o tome koliko ima autobiografskog i biografskog (pisalo se da je treća priča inspirisana životnom pričom Krste Papića) u ovom Matišićevom komadu. Ali koliko god ima ili nema, da je u takmičarskom programu, komad bi sasvim sigurno zavredeo Sterijinu nagradu, kao i glumci, a i ostali autori.
Budući da je reč o hrvatskom piscu i hrvatskoj produkciji, predstava, shodno propozicijama, nije u konkurenciji, ali ne treba se iznenaditi ako se ispostavi da je najbolje ostvarenje koje je 63. Pozorje izvelo.
# Poput Munkovog
“Krika“, odjekuje pitanje: Šta činimo sopstvenoj deci?