Sopranovi iz našeg sokaka
Centralizovan izborni sistem doveo je Srbiju u situaciju da lokalni izbori, oni koji bi za građane trebalo da budu najvažniji, nikog ne zanimaju, a rezultat svega je razvijeni sistem malih kabadahija, provincijskih gospodara života i smrti, koji rade šta hoće dok zakone kroje isljučivo po merama svojih prstiju. Sa druge strane običan svet ih se boji, suprotstavljanje lokalnim moćnicima znači u najmanju ruku i ostanak bez posla ili još gore, trpljenje pretnji i fizičkih nasrtaja.
U Srbiji na lokalu jedni vladaju po kazni jer nisu dovoljno vešti za Beograd, drugi bruse svoje ambicije, nadajući se Beogradu, a treći jednostavno kradu i otimaju, zaklonjeni u tami, daleko iza svetla Beograda. Svima je zajedničko to da kad se pojave pred panteonom glavnog grada, klimaju glavom i ne trepću, predstavljajući se kao najveći reformatori majke Srbije. No, često jedino što uporno reformišu jesu njihove političke biografije, prelazeći iz jedne u drugu stranku na vlasti. Jer pogledajte pažljivije, ako nađete provincijskog šerifa koji nije do sada promenio od pet do deset partija, dajte mu odmah Sretenjski orden!
A kako bi drugačije oni i dalje vladali ako su poput Pere (Pera Milankov, Nova Crnja) osuđeni za mito ili, još gore, kao Jutka (Milutin Jeličić, Brus) godinama seksualno uznemiravaju žene u svom mestu? Ili nešto suptilnije poput Čede Ajfona (Čedomir Božić, Žabalj), koji je nepravilno potrošio 1,3 miliona evra, bahato kupujući „ajfone“. Imamo mi i Šojića iz Karlovaca (Nenad Milenković, Sremski Karlovci), koji preko računa opštine kupuje sebi odela i voli skupe restoranske đakonije na koje daje 1,5 miliona dinara. Fali samo „Lepa Brena za četiri osobe”, ali ne brinemo da toga nema.
Ako vam se nije smučilo od nadimaka, ima ih još, tu je i Džokej (Đorđe Radinović, Stara Pazova), osuđivan zbog krađa, nasilničkog ponašanja, falsifikovanja i krijumčarenja, ili Baki (Predrag Belić, Alibunar) hapšen zbog dilovanja droge i iznuda, danas u žiži javnosti jer pokušava sa svojom listom da vlada opštinom, ali mu je “kidnapovan” jedan preko potreban odbornik. Tu smo došli i do širenja teme: premlaćivanje i kidnapovanje političkih neistomišljenika u malim mestima kod nas je već stvar ustaljene političke kulture! I dosta je više. Nažalost, biografije nekih naši političara na lokalu više liče na nastavak serija „Sopranovi” ili „Birmingemske bande” o mafijaškim i kriminalizovanim porodicama, nego ljudi koji bi trebalo da budu najbolji među nama.
Biografije nekih političara na lokalu liče na nastavak serije „Sopranovi”