Obogaćeni metan
Protesti oko dogovorenog imena Makedonije dokazuju da je na Balkanu nemoguće rešiti bilo koji problem i upozorenje je Vučiću da nije Kosovo nerešiv problem, već da je nerešiv problem interes onih koji (odlično) žive od tog problema. Kad se interes sejača otrova i zagađivača javnog diskursa pomnoži sa baksuzlukom kao nacionalnom disciplinom u kojoj nam nema premca, dobije se zloćudni problem koji je sad zapao Vučiću i kojim se on bavi, očigledno punom snagom i u dobroj veri, što mnogim, napred navedenim, poprilično smeta.
Kad smo kod trovanja javnog mnjenja, slučaj sa lažnom vešću o beogradskoj česmovači u koju je „dospeo metan obogaćen kancerogenim česticama“zanimljiv je na nekoliko psihopatoloških i u jednoj kriminalnoj ravni. Naime, vest je „jedan što radi u Vodovodu“javio svojoj „drugarici“koja je to razaslala na stotinak Fejsbuk adresa, a onda su mnogi „dobronamerni i zabrinuti“to slali dalje, pa su to onda objavili i neki portali građanske provenijencije, a da nikom nije palo na pamet da jednu tako delikatnu i sumnjivu vest pre objavljivanja proveri. Uobičajena težnja ka senzacionalizmu, u ovom slučaju, kao da je bila osnažena željom da se što pre pojavi sledeća senzacija koja bi dodatno uznemirila javnost već načetu „spontanim“protestima zbog visoke cene benzina.
A onda je „mozak“koji stoji iza ovih anarhoidnih ideja što se iz sfere političkog marketinga prelivaju na specijalni rat (pojam koji su mnogi od nas studirali u okviru predmeta ONO 1 i ONO 2) izmislio i „nestanak novinara“. Ta je od svih pomenutih ideja, po Vučića, bila potencijalno najneprijatnija. Vidi se to i po kapacitetima koje je država odmah uključila u potragu. Helikopteri, psi tragači, ronioci i ogroman broj policajaca poslat je na teren. Mnogobrojne javne ličnosti koje obitavaju na društvenim mrežama odmah su znale šta se desilo novinaru iz Bele Crkve i ,naravno, da je za njegovu „smrt“odgovoran Vučić. Zašto Vučić? Pa zato što je Cvetković „istraživao ubistvo Olivera Ivanovića“, a zna se ko je odgovoran i za njegovu smrt. To je, otprilike intelektualni prosede koji dominira kod Tviter talibana. Slaviša Lekić je, naravno, bio banalan i predvidljiv: „Vučić se hvalio kako nijedan novinar nije stradao otkako je on na vlasti, a, eto, sad više neće moći time da se hvali“.
„Ko je ubio Olivera Ivanovića? Gde je novinar Stefan Cvetković?“, zapitao se Saša Janković. „U subotu u 12 sati grupa naših aktivista će postaviti to pitanje ispred Predsedništva Srbije u Pionirskom parku“, napisao je Saša Janković. Pronalazak Stefana Cvetkovića, živog i zdravog, nije išao naruku ni Slaviši ni Saši. Promptno razrešenje pitanja njegove „otmice“dovelo je na Sašin miting skoro čitavo tuce građana.
U vezi s tim imam pitanje. Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. U to vreme Saša Janković je sedeo u Mloševićevoj vladi pod upravom Mirka Marjanovića. Voleo bih da Janković odgovori zašto tada nije pitao Miloševića ko je ubio Ćuruviju? Zašto tad nije organizovao protest u Pionirskom parku?
Iz svega navedenog izvlačim sledeće pouke: Biće loše za opoziciju sve dok njeni lideri umesto IQ koriste metan obogaćen radioaktivnim česticama.
Svesno i namerno izazivanje nereda i anarhije nikad građanima dobra nije donelo.
Što se Vučića tiče, on kad se probudi ujutru, kontam, prvo Bogu zahvali što mu je za opoziciju poslao Jankovića, Jeremića i Đilasa. U čast svima onima koji najavljuju „vruću jesen“, bio bi sevap da Vučić za septembar raspiše vanredne parlamentarne izbore. Mnogim liderima preseli bi i Brioni i Maldivi.
Upozorenje Vučiću: Nije Kosovo nerešiv problem, već interes onih koji odlično žive od tog problema