Felc: Uvek mi je pred očima scena iz „Odiseje“
“Tako je govorio Zaratustra”, ta Štrausova “maestralna, ali i nedokučiva muzička misao, hiljadu puta korišćena i iskorišćavana od marketinške industrije”, biće na programu prvog dela koncerta “Piknik pod zvezdama” kod zgrade SIV-a u Bloku 13.
- Na početku filma “Odiseja u svemiru 2001” Stenlija Kjubrika, kada majmuni nailaze na monolit i kada u pračoveku zaiskri prva misao, Kjubrik uvodi i muziku: početak simfonijske poeme Riharda Štrausa “Tako je govorio Zaratustra”. Svaki put kada dirigujem ovo remek-delo, pred očima imam tu scenu iz “Odiseje” - kaže Gabrijel Felc, šef-dirigent Beogradske filharmonije koju će voditi na besplatnom koncertu na otvorenom 24. juna na Ušću u 20.30 sati.
Rihard Štraus komponovao ju je 1896, inspisiran istoimenim filozofskim delom Fridriha Ničea, a Stenli Kjubrik iskoristio uvodni deo sa fanfarama (koje je Štraus u svojim beleškama nazvao “Svitanje”) u svom filmu iz 1968. i tako ovo relativno zaboravljeno delo učinio sveprisutnim u popularnoj kulturi.
Ničeova knjiga “Tako je govorio Zaratustra” (18831885) prepuna je metafora o duhovnom razvitku glavnog junaka, šamana Zaratustre. Njemu pridružuje “natčoveka” ili “čoveka koji je više od čoveka” i koji uspeva da prevaziđe ljudsko stanje. Naučnici i dalje debatuju šta je tačno natčovek, ali nas Niče obaveštava da je, barem metaforički, natčovek u odnosu na Zaratustru ono što je Zaratustra u odnosu na majmuna.
Rihard Štraus je svoju muzičku interpretaciju Ničea takođe obojio metaforama egzistencijalne prirode. Pomenuta prva scena “Rađanja sunca” (ili Svitanja) već je toliko prepoznatljiva da je postala kliše. Ali, Kjubrik je nije izabrao za svoj film pre 50 godina samo zbog njenih muzičkih kvaliteta, već i zato što je bio svestan vezom sa Ničeom.
“Kjubrik nas vodi od ‘Zore čoveka’, gde misteriozni monolit uči majmune kako da ubijaju radi opstanka, do sadašnjosti, gde više ne prepoznajemo prerađenu hranu. A onda nas odvodi još dalje. Preko psihodeličnih scena koje opisuju nepoznato, na kraju srećemo ‘zvezdano dete‘ - Kjubrikovog natčoveka. Bilo bi pogrešno smatrati ‘Odiseju’ samo kao Kjubrikovu interpretaciju Ničea jer ona to nije, ali Kjubrik jeste bio pod snažnim uticajem Ničea i Štrausa i stvorio je sopstveni brend ‘filmskog egzistencijalizma’ ostvarenjima u kojima nema srećnog niti tužnog kraja, samo ljudi koji pokušavaju da dokuče stvari. ‘Odiseja u svemiru’ jeste najbolji naučnofantastični film svih vremena, ali je i zaokružila trilogiju dugu jedan vek. Trilogiju metafore koju su kroz reči, muziku i slike predočili Niče, Štraus i Kjubrik”, piše Džej Džej Ejbrams u knjizi “Filozofija Stenlija Kjubrika” (University Kentucky Press, 2009).
Ove godine koncert filharmonije će, u skladu sa svim gore pomenutim, pratiti vizuelni snimci iz svemira koje je zabeležila NASA. Taj audio-vizuelni projekat “HD Odiseja” sastojaće se iz dva dela: “Zemlje” i “Kosmosa”.
- U prvom delu koncerta, “Zemlja”, pre “Tako je govorio Zaratrusta” izvodimo i efektnu kompoziciju Džona Adamsa “Kratka vožnja u brzoj mašini”, koja je toliko virtuozna i teška da je bukvalno kratka i brza vožnja direktno u pakao (smeh).
Drugi deo, “Kosmos” pratiće Dvoržakova simfonija “Iz novog sveta”. To je bilo prvo delo koje je kompozitor napisao u Americi, ali koje u svom viđenju novog sveta krije puno nostaligije prema svojoj domovini. Pojam “novog sveta” je čak i danas pomalo apstraktan, što ćemo tek videti na koncertu uz intergalaktičke prizore. Inače, Dvoržakova kompozicija je bila deo prvog sletanja na Mesec tokom misije Apolo 11. Nil Armstrong je odabrao da sluša baš ovu simfoniju kada je kročio na Mesec, pre skoro 50 godina - ističe Felc.
Šef-dirigent i dalje pamti prošlogodišnji koncert Filharmonije na otvorenom kao jedan od posebnih trenutaka u svom životu.
- Pored toga što je orkestar odradio sjajan posao i svirao sa puno energije, moram da iskažem najveće poštovanje beogradskoj publici i njihovoj želji da nas slušaju u toliko velikom broju. Ali ne fasciniraju me samo brojke i činjenica da je bilo oko 30.000 posetilaca već to što su ljudi bili toliko koncentrisani na muziku i veoma pažljivo su slušali. Zato smo ove godine pripreprimili nešto drugačije: dva velika simfonijska dela neverovatne snage i grandioznosti koja, zajedno sa vizuelnim segmentom, nude pravi muzički blokbaster poručuje Felc.