Ugljaninovi požari
Da se u startu razumemo: Srbija je daleko od države koja se može pohvaliti aktivnim pristupom u negovanju kulture i prava nacionalnih manjina. Upravo suprotno: u poslednjih 20 i više godina ljudi različite veroispovesti i nacionalnosti (različite u odnosu na dominantnu pravoslavnu i srpsku) na ovom su području ili zanemarivani ili otvoreno proganjani. Čak i nakon ratova, koji su isključivo bili proizvod nacionalističke histerije koju je Miloševićev režim vešto kanalisao (a na kojoj su stranke poput SRS stekle podršku i, posledično, moć), ovakav manir ponašanja se nastavio. Nekad jasno i otvoreno, nekad prećutno, Bošnjaci, Albanci i Hrvati (ali i Romi za koje se tretman građana drugog reda u Srbiji gotovo podrazumeva) trpeli su posledice vladajuće ideologije.
# Motiv poziva Pacoliju su političke ucene, ne interesi manjina
Nacionalni saveti manjina danas bi pre svega trebalo da služe kao tela koja će raditi na osnaživanju ovih mikrozajednica (čak 83 odsto stanovništva Srbije su Srbi, prema popisu iz 2011. godine). Kako u tom kontekstu posmatrati poziv koji je Sulejman Ugljanin, čelnik Bošnjačkog nacionalnog veća, uputio ministru od Srbije nepriznatog Kosova Bedžetu Pacoliju? Na koji je način Pacoli trebalo da unapredi položaj zajednice Bošnjaka u Srbiji?
Biće da je motiv posete trebalo tražiti na drugom mestu. Pre svega u politici i suptilnim igrama moći između onih predstavnika manjina koje aktuelna vlast „voli“, onih koje je pozvala pod svoj veliki kišobran, i onih koji su ostali na vetrometini. Ugljanin ima punu svest o tome koliko je osetljiv region u kom on politički deluje i koliko je malo potrebno da se zapali. Zašto onda odlučuje da deluje kao piroman?
Zato što se, smatra Ugljanin, tek na takav način može kandidovati za mesto pod pomenutim kišobranom vlasti. Tek nakon što napravi haos on može da se, metamorfozom koja nastaje u dodiru sa obećanom foteljom, transformiše u političara reda, mira i suživota. Dok traje taj pali-gasi performans, štetu trpe država Srbija i narod koji u njoj živi, a ponajviše Bošnjaci.