Može li sud da zabrani Šešeljeve radikale?
Da li je sada dosta? Radikali i njihov lider Vojislav Šešelj već godinama nekažnjeno šire mržnju, prete manjinama i svima koji drugačije misle, vređaju, gaze i pale zastave stranih država, a nakon ogavnog tvita Vjerice Radete s razlogom se postavlja pitanje - da li je vreme za zabranu SRS?
Nije toliko teško pobrojati sva krivična dela koja su počinili poslanici SRS, a ni za jedno nisu snosili posledice. Nadležni državni organi nisu reagovali na njihove pretnje liderima manjinskih stranaka i drugim poslanicima, na vulgarne uvrede na skupštinskim sednicama u direktnom prenosu. Za to često nisu dobili čak ni opomenu.
“Izdajice, ustaška kurvo, razbićeš sebi njušku ovih dana, marš iz Srbije, ustaše, spodobo, proganjaću je dok je živa, marš iz Srbije...”, sve ovo smo mogli da čujemo od poslanika SRS, čije su mete na sednicama najčešće bile žene - poslanice Aleksandra Jerkov i Marinika Tepić.
- Ponoviću svoje ratne zločine, a krenuću od Tomislava Žigmanova, Hrvata iz Vojvodine, i Nenada Čanka - rekao je Šešelj pošto je osuđen u Hagu na 10 godina.
U centru Beograda radikali su palili hrvatsku i američku zastavu, a u Skupštini su za vreme posete državne delegacije gazili hrvatsku zastavu. Šešelj je gostima iz Zagreba direktno poručio: “J...m vam majku ustašku svima”.
I na kraju, dugo nismo pročitali ništa monstruoznije od tvita Vjerice Radete. Ona se narugala smrti predsednice Udruženja “Majke Srebrenice” Hatidže Mehmetović, kojoj su u srebreničkom masakru ubili dva sina i supruga. “Čitam umrla Hatidža Mehmedović iz udruženja biznismenki Srebrenice. Ko li će je sahraniti. Muž ili sinovi?!”, napisala je Radeta, potpredsednica Skupštine.
Da li je sve ovo dovoljno da se pred Ustavnim sudom pokrene inicijativa za zabranu delovanja SRS? Ko bi trebalo da reaguje? Do sada je samo nekoliko takvih inicijativa pokrenuto, a poznato je da je Ustavni sud zabranio delovanje neofašističke organizacije „Nacionalni stroj“. Pred istim sudom i jedinim koji o tome odlučuje pokrenute su inicijative i za zabranu SPO Vuka Draškovića i Stranke demokratske akcije Sulejmana Ugljanina i to 1991, ali su obe odbijene godinama kasnije. Može li Ustavni sud u slučaju radikala drugačije da odluči?
Vladimir Petrov, profesor Ustavnog prava, kaže da bi zahtev za zabranu delovanja stranaka, u ovom slučaju SRS, trebalo da
POSEBNO JE SKANDALOZAN BIO TVIT POTPREDSEDNICE SKUPŠTINE VJERICE RADETE
Već tri meseca tužiteljka ne odgovara na poslaničko pitanje da li će inicirati postupak za zabranu SRS MARINIKA TEPIĆ, NARODNA POSLANICA
razmotri Republičko javno tužilaštvo.
- Tužilaštvo treba ozbiljno da razmotri ima li osnova da se pokrene inicijativa za zabranu SRS. Međutim, i ako bi se podneo zahtev, Ustavni sud bi odluku o zabrani doneo samo ako ima materijalne dokaze, da se to ne bi protumačilo kao gušenje demokratskih sloboda. Po našoj, ali i međunarodnoj praksi, potrebne su pravosnažne presude protiv funkcionera i članova SRS i to za kršenje ljudskih prava, gušenje ustavnog poretka i izazivanja nacionalne i verske mržnje. Bez pojedinačnih presuda sumnjam da bi Ustavni sud mogao da donese pozitivnu odluku - objašnjava Petrov za “Blic”.
Poslanica Marinika Tepić je pre oko tri meseca na sednici
Skupštine postavila poslaničko pitanje republičkoj javnoj tužiteljki da li će pred Ustavnim sudom inicirati zabranu SRS jer ta stranka “podstiče na progon građana nesrpske nacionalnosti”.
- Iako je rok da mi odgovore bio 15 dana, ja ga do danas nisam dobila. Takvu inicijativu bi mogla da podnese i Vlada, ali oni ništa neće učiniti protiv svog klovna. Zato sam se obratila instituciji koja bi takav zahtev trebalo da podnese po službenoj dužnosti - navodi Tepićeva za “Blic”.
Pravosnažnih presuda protiv funkcionera i članova SRS, ne računajući onu protiv Šešelja u Hagu, nema, čak ni sudskih postupaka.
Kada smo Vanji Bojić, profesorki krivično-procesnog prava, predočili na
koji način su Šešelj i drugi radikali pretili kolegama u Skupštini, kako su se odnosili prema predstavnicima stranih država u parlamentu, ona kaže da su u pitanju verbalni delikti, popularno nazvani “govor mržnje”.
- Oni se mogu podvesti pod nekoliko krivičnih dela predviđenih Krivičnim zakonikom, kao što su izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti, rasna i druga diskriminacija, uvreda i slično. S druge strane, javni nastupi u kojima se nekome ozbiljno preti mogu da predstavljaju ugrožavanje sigurnosti - ističe Bojićeva. Ona dodaje da kada je reč o krivičnim delima koja se gone po službenoj dužnosti prvenstveno bi trebalo da reaguje tužilaštvo pokretanjem krivičnog postupka.