Srbofobija se ne maže na kruh

Više moraš mrziti Srbe nego Muslimane. Jer Musliman je nekrst, a Srbin je antikrst. Tako me kao djete učila moja susjeda, žena bivšeg ustaše, koji je kasnije bio suradnik Udbe, a od 1990. član HDZ-a (što je i logičan životni put). Ovako na svom profilu na Fejsbuku počinje priču o proslavi „Oluje” hrvatski istoričar Goran Šarić, koji je na nekoliko redova uspeo da uhvati svu besmisao odnosa Hrvatske prema događaju u kome je proteran i ubijen veliki broj Srba. „Ja sam uradio baš suprotno, volio sam Muslimane (Bošnjake), a Srbe još više. I dobro se sjećam, iako sam bio djete, vremena kada su Srbi postali ‘antikrsti‘. Hrvati su kukali kako sav novac ide Srbima, iako srpska sela u Krajini nisu na pragu 21. stoljeća imala ni vodu ni kanalizaciju (neka sela nemaju ni danas), iako od 1945. do 1991. nijedan Srbin nije bio na vodećoj poziciji ne samo u Hrvatskoj, nego ni u Jugoslaviji (Broz možda nije Zagorac, ali sigurno nije Srbin, za one koji ne znaju)“, napisao je on. Odgovarajući na pitanje, koje je i naslov posta „Zašto nikada nisam bio na proslavi Oluje” - Goran se pita šta je tačno tu povod za slavlje? Njegov post prenosimo na način na koji je pisan. „Šta je točno povod za slavlje Oluje? Proterivanje 200.000 ljudi sa njihovih ognjišta? Spaljivanje tisuća kuća, pustošenje sela? I to sa prostora iz kojih se Hrvatska uvijek demografski oporavljala i punila, a koji je danas kad je iseljavanje veće nego ikad, potpuno pust“, pita se Šarić, i dodaje da ako se slavi odlazak Srba, zašto se onda ne proslavlja i odlazak 400.000 Hrvata koje je slična politika oterala.

„Ako se već proslavlja što su srpska sela u Krajini opustjela, zašto se ne slave prazna hrvatska sela po Slavoniji? Ako se slavi otimanje srpskih kuća, zašto se ne slave i sve one kuće koje su Hrvatima oduzele banke“, navodi on. Očigledno je da hrvatske tzv. političke elite koje se svake godine naslikavaju poput starleta na Kininskoj tvrđavi ne mogu narodu ponuditi ništa više od srbofobije, ni danas, 23 godine od kako Srba više nema, konstatuje Šarić.

Na kraju on poentira da je problem sa srbofobijom upravo to što od nje ne mogu živjeti svi, nego samo elita na vlasti. „Prije 30 godina, Hrvatska je ekonomski bila razvijenija od 13 sadašnjih članica EU, tokom Svjetskog prvenstva u Rusiji pretekla ju je i Bugarska i sad je službeno posljednja. Ali tek kad stranci kupe zadnji hotel na Jadranu, tek kad propadne i zadnje brodogradilište, tek kad zadnje selo u Slavoniji opusti, tek kad zadnji mladi čovjek sjedne u autobus za Irsku (a taj dan nije daleko), tek tada ćete shvatiti da se srbofobija ne maže na kruh (ili hljeb) i ne sipa u traktor.“