MafijaMafij u senci Koso Kosova
građana Srbije i njihovih političkih predstavnika, većeg dela javnosti i nevladinog sektora, problem sa nabujalim organizovanim kriminalom počinje značajno da utiče na naš svakodnevni život. Primetio je to i evroparlamentarac Ivo Vajgl, slovenački političar čija je zemlja nedavno imala neprijatna iskustva sa srpsko-crnogorskim kriminalnim gangovima (pre svega Šarićevom grupom). Vajgl je zatražio da ubuduće u izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije na putu ka EU bude i detaljna analiza koja bi pokazala koje smo to napore uložili u borbu protiv organizovanog kriminala i kako u tome sarađujemo sa komšijama.
# Dok gledamo u drugom smeru, mafija nam tiho osvaja i zamenjuje državu
Nažalost ili srećom, malo je verovatno da će ova sugestija naići na podršku Evropske komisije: poslednjih godina, a posebno ove, kada se zvaničnicima evropskih zemalja i SAD kaže „Srbija“, oni uglavnom čuju „Kosovo“. Problem južne srpske pokrajine bio je i ostao fokus interesovanja domaće i strane javnosti. Daleko od njihovih očiju, tumor mafije se širi zdravim tkivom ove zemlje.
Stranice „Blica“(i današnjeg i jučerašnjeg i sutrašnjeg broja) pune su priča koje svedoče o tome koliko je problem organizovanog kriminala kompleksan i sveprisutan i koliko je komplikovano makar pohvatati sve njegove pipke, a kamoli saseći ih. Prosečan čovek na vesti o kriminalnim obračunima uglavnom reaguje tako što kaže: „Šta me briga, nek‘ se poubijaju međusobno“. Ako se takvo kratkovido rezonovanje građanima može i oprostiti, njihovim političkim liderima (koji ćute, ali misle isto) ne bi smelo. Jer, glavni problem sa organizovanim kriminalom nije ugrožena bezbednost građana nego tiha izgradnja paralelnih institucija na temeljima novca i moći stečenih kriminalnim radnjama. Te kriminalne institucije (gangovi, porodice, klanovi) najpre paralelno egzistiraju sa državom, a potom je nadjačavaju i zamenjuju.
Kao što se (oprostite na neumesnoj paraleli) pacijenti od kancera brane još dok su zdravi, prevencijom i zdravim životom, a potom redovnim kontrolama, i na kraju (kad bolest već uzme maha) operacijama i agresivnim metodama lečenja, tako se i Srbija morala boriti protiv kriminala. Mi smo, nažalost, preventivne i kontrolne mere prespavali. Operacija („Sabljom“, ako treba) nam je nužna, osim ako nije već prekasno?