Rad, znanje, Liga šampiona
Zvezda se nije srećno plasirala u Ligu šampiona. Tako nešto nije moguće. Imala je, doduše, sreće u odlučujućoj utakmici u Salcburgu, mogla je da primi još nekoliko komada... Ali nije. Rad, red i znanje su razlozi zbog kojih je posle 26 godina ponovo u društvu najboljih u Evropi.
Jer kvalifikacije za Ligu šampiona nisu jedna ili dve utakmice. Niti svih osam u ovogodišnjem ciklusu. Zvezda je u ove kvalifikacije krenula u momentu kada su oni koji je vode shvatili da se živi od rada, a ne od pozajmice. Dug je tada iznosio više od 50 miliona evra. Danas je skoro upola manji. Klub je u poslednjih nekoliko godina uspeo da upravo radom, redom i znanjem vrati gomilu para, istovremeno iz godine u godinu uvećavajući vrednost prvog tima i ostvarujući sve bolje rezultate. Uprava je uspostavila red, a trener Milojević doneo znanje i naterao fudbalere da rade. Došle su titule, došlo je i prošlogodišnje uspešno učešće u Ligi Evrope, stiglo je konačno i elitno evropsko takmičenje.
# I dalje smo kolektivno ubeđeni da je muljanje najviše isplativ način rada
Iako se ovaj recept čini izuzetno prostim, on je, u kompletnom srpskom društvu, ne samo u sportu, i dalje incident. I upravo je tu razlika između nas i naših komšija i uređenih evropskih društava. Mi smo i dalje kolektivno ubeđeni da je muljanje najpametniji način rada i najisplativiji način poslovanja. Da se više isplati danas ukrasti dve hiljade nego za godinu zaraditi pet.
Tako i ona dvojica juče u Blacu, predsednik skupštine i načelnih opštine - uhapšeni jer su tražili 3.000 evra da nekog postave za direktora veterinarske stanice. Drugi i treći čovek opštine pali zbog 3.000 evra? Da bi nekog postavili za direktora?! Ne zna se šta je u ovoj vesti luđe, kao ni šta je bolji primer načina na koji ogroman broj građana Srbije shvata život. Ili ginekološkinja u Užicu - uhapšena juče jer je radila ilegalne abortuse. Za 200 evra. Bolnički lekar. Ilegalni abortusi...
Milojevićeva ekipa pokriva prostor bolje nego bilo koja druga u istoriji srpskog fudbala. U takvoj igri i manje kvalitetni igrači daju zapažen doprinos ekipi. Istovremeno, svi oni plaćeni su od novca koji klub zarađuje. Nema više neprestanog uzimanja novih kredita. Zalaganja stadiona... Kada se radi kako treba stigne i sreća u ponekoj utakmici. Kao preksinoć u Salcburgu.
Da, Salcburg. Deceniju i po ne uspevaju da se plasiraju u Ligu šampiona. Sedam godina padaju na poslednjoj stepenici. Gube od Dinama, Rijeke, Makabi Haife, Malmea, Dudelanža... A možda da krenu da rade, strpljivo stvaraju tim. Da se okanu ubeđenja da će prebogati sponzor dati pare za dovoljno dobre igrače... Sada žive od novca koji nisu zaradili. A ko bolje od nas zna da tako ne može. S tim što je Salcburg incident u austrijskom društvu. Baš kao Milojevićeva Zvezda u srpskom.