Važne i lepe
ne nužno primorskog, možda je sa sobom poneo i kakvo dobro štivo. Jer, ima li većeg zadovoljstva od mediteranske hladovine i uzbudljive knjige? Dobro, možda još i čaša ledene bevande.
Dve knjige, jedna stara tek tri, druga samo jedno leto, pripadaju tim kategorijama užitka. Obe su o Mediteranu: po redu stupanja na knjižarske police, najpre “Mediteran i drugi svetovi” Jelene Erdeljan, potom “Njegoševo veliko putovanje” Saše Brajović. Autorke, istoričarke umetnosti, profesorke sa beogradske katedre, napisale su, svaka, dakako, na svoj način, svojim stilom usudiću se reći, kao da je reč o beletristici, “pripovedačkim stilom”, jer tako se, lepo i lako, čitaju te knjige - studije o vezama Mediterana i Balkana, najopštije govoreći. Nisam istoričar umetnosti, ona opšta četiri semestra sa FDU i nešto napabirčenih saznanja pride, ne daju mi za pravo da sudim više nego što to može običan čitalac. Zadovoljan čitalac, odmah ću reći.
Jer, obe se knjige čitaju s uzbuđenjem. Obe imaju svoje “junake”: normanski kralj srednjovekovne Sicilije Rodžer II, jerusalemska kraljica iz doba krstaških ratova Melisenda i Sveti Sava u “Mediternu i drugim svetovima” jesu protagonisti jedne vrste, recimo to grubim savremenim jezikom - kulturne akcije koja će, kako svedoči autorka, izvršiti ogroman uticaj na presudno preplitanje ne samo umetničkih, graditeljskih, kulturalnih, nego i ukupnih civilizacijskih tokova evropskog i našeg šireg duhovnog prostora. S druge strane, nama bliži i poznatiji kulturni junak, Petar II Petrović Njegoš, u “Njegoševom velikom putovanju” otkriva se kao krhko, savremeno biće, raspeto između osećanja dužnosti i naloga duhovnosti, dok sa svojim sidekickom Ljubomirom Nenadovićem putuje Italijom i stoji pred remek-delima antike ili renesanse. napisane akribično, GORČIN STOJANOVIĆ,
#
Obe su
a čitaju se gotovo kao lepa književnost
Obe knjige, što posredno, što neposredno, govore i o našem utemeljujućem nasleđu, ne samo onom koje pripada vizuelnoj kulturi. Obe su napisane akribično, sa znalačkim i znanstvenim autoritetom, a čitaju se, rekoh li, gotovo kao lepa književnost. Obe se čitaocu nude svojom nežnom slikovitošću i strasnom zaokupljenošću svojih autorki. Obe bi mogle biti polazištem za dobru televiziju, na primer. Obe su važne i lepe. I obe se mogu poneti na plažu, dogodine. Jer, temeljne su to knjige. A takve ne izlaze iz mode.