Balkanska mafija
Makar se radilo o repriznom emitovanju, uhvatio sam sebe da, kao u dobra stara vremena, žurim da sednem ispred televizora nešto pre 20 sati i da na daljinskom upravljaču nađem kanal koji se nekada zvao B92. Zbog toga je naslov ovog teksta zapravo naziv izvanredne TV serije bugarske nacionalne televizije na koju sam se ovoga leta navukao - i odgledao gotovo svaku epizodu. Parafraziram rečnik unosnog mafijaškog biznisa koji počiva na žrtvama strašne epidemije apokaliptičnih razmera. Čija ih nesmotrenost, radoznalost i lakomislenost mic po mic navlače na beli prah i druga zla narko-industrije - koja prete da unište čovečanstvo. Kažu da se kreće s marihuanom, čije konzumiranje je u mnogim zemljama u svetu legalizovano, a onda - u spiralnoj vrtešci smrti odlazi se na put bez povratka. U ništavilo i nesreću, koja međunarodnim kartelima, lokalnim bandama i ostaloj ljudskoj bagri donosi basnoslovno puno novca. Ali da li samo njima? Da li jedino njima?
Upravo TV serija „Balkanska mafija“sjajnog autora Dimitra Mitovskog, kojeg bih voleo da upoznam i stisnem mu ruku, postavlja isto pitanje i na njega bez uvijanja, bez nabijanja glave u pesak i bez posipanja pepelom - daje eksplicitan odgovor. Zbog toga kao čovek koji u profesionalnom smislu kusa istu čorbu i pomalo se razume u taj posao, kažem da je TV serija o kojoj je reč retko hrabar i najbolji primer toga šta može i koliko može da dosegne medij televizijskog serijala i filma u društvenoj odgovornosti. U alarmantnom podizanju nivoa opreza društva koje će se raspasti kad država definitivno poklekne pred kriminalom koji joj lomi kičmu. Ova serija na iznenađujuće visokom produkcijskom nivou, sa sjajnim scenarijem, dijalozima, kamerom i izvanrednim glumcima - smelo pokazuje da je tranziciono bugarsko društvo u lancu smrti horizontalno i vertikalno duboko porinuto u katakombe brzog i lepljivog narko-novca, od uličnih dilera preko lokalnih bosova - pa sve do samih vrhova države. Putevima preko potkupljive birokratije, organa bezbednosti, policije, carinika, tužilaštva, sudija i svih onih koji u rukama drže trunku moći, čije koruptivno neutralisanje će pospešiti procvat mafijaškog biznisa. A zapravo propast pojedinca i kolektivne nesreće celog društva.
Međutim, nije meni do njih meni je do nas. Ova sjajna TV serija je samo povod. Bavim se ovom temom jer me čeprka i grize misao - gde smo mi tu? Šta je sa nama i našim dvorištem? Da li smo prethodnih decenija postali imuni na zastrašujuću ekspanziju narko i ostalog kriminala koji je zapljusnuo celu civilizaciju, a pogotovu roviti Balkan u čijem smo središtu? Nažalost, ne da nismo poklekli - već smo duboko i ozbiljno poklekli. Sudeći po svakodnevnim naslovima u štampanim medijima - rekli bismo da je glavni mafijaš u bugarskoj seriji Ivo Andonov mala maca za naše narko-donove. Takođe, na našu nesreću, u odnosu na Sofiju - naš Beograd bi sigurno mnogo pre glavnog grada Bugarske dobio oreol Kazablanke dvadeset prvog veka. Pa, koliko samo likvidacija imamo? Nekad i po dve dnevno. S tom razlikom što besprizornost, nemilosrdnost i surovost naših narko-protagonista mnogostruko premašuju romantični šarm harizmatičnog Hemfrija Bogarta. Sa Kosovom kao glavnim tranzitnim putem za narkotike prema ulicama evropskih metropola, u susedstvu sa Crnom Gorom, koja je iznedrila neke od najvećih bosova narko-biznisa u globalnim svetskim razmerama - bojim se da kada je ovaj oblik teškog kriminala u pitanju Srbija nije imala šanse.
Ipak, ključno je pitanje šta je sa srpskom državom danas. Koliko je ona unutra? Šta je sa srpskim policajcima, sudijama, tužiocima, carinicima, političarima...? Kao kad od rozea pravite špricer razblaženi su, zataškani i skrajnuti mnogi događaji, afere i konkretne činjenice o duvanju u istu tikvu i dilovanju perjanica naše države i politike sa narko-banditima u Srbiji. To je ono što je procurelo - a šta tek nije?
Ko pročita, setiće se... Ko preživi - pričaće...
Da li smo postali imuni na ekspanziju narko i ostalog kriminala?