Gde god dođem, svi viču: „Eto Šojića!“
Teško da je ijedan običan poljoprivrednik dao toliko autograma, popio gratis pića po šoferskim bircuzima i prestoničkim restoranima i bio čašćen raznim beneficijama kao Milenko Čakarević (67) iz ariljskog sela Mirosaljci.
Da ga čeljad i najbliži ne oslovljavaju imenom, kaže likom verna replika Srećka Šojića, zaboravio bi kako se zove.
Ulica, kafana, pijaca, vašar, veselje, red za šalterom - gde god se Milenko zatekne i mlado i staro podvikuje: „Eno Šojića“, ubeđeni da je izmišljeni lik među njima. Zaboli Milenka često glava od ubeđivanja da on nije taj i da samo liče.
- Odem na svadbu - svi se sjate oko mene.
Više mene ima na slikama nego mladenaca. Zaustavi me policija - uopšte ne traže dokumenta, samo otpozdrave „srećan put, gospodine Šojiću“. Odem da platim struju - puštaju me preko reda da Šojić ne čeka. Sednem u kafanu - stiže deset tura za Šojića. Kažem „hvala, greška je, nisam to ja“, a oni viču: „Jesi, jesi, nemoj da nas
Naporno mu jeste, ali zbog toga nije ni iznenađen ni uvređen
lažeš“. Trgujem na pijacama u Beogradu, Novom Pazaru, Užicu, Bosni i za mojom tezgom uvek gužva. Neki bi da kupe od Šojića, nekima zanimljivo da je Šojić za tezgom, okreću se, traže kameru, misle da se snima serija. I malo onih što me zna po imenu oslovljava me sa „Šojiću“- veli Čakarević.
Svugde, osim u njegovim Mirosaljcima, vodi borbu da dokaže da izgled zna da zavara. Naporno mu jeste, ali zbog toga nije ni iznenađen ni uvređen.
- U Bajinoj Bašti me na pijaci srele neke đevojke i oće da se slikaju sa Šojićem, pa boga zovi. Šta ću, pristanem, kad one izbace fotografije na taj internet. Videla moja Tankosava, pa me kinji: „Ti reče da si otišao da trguješ, a ono se vadaš sa ženskadijom!“Velim, pusti đecu, draga moja Lepa Šojić. Znam i ja da pred najtvrdoglavijima napravim sprdnju, izvadim onaj telefon što sam platio 200 dinara na buvljaku, a drugi prst turim u uvo da im začinim užitak - kaže starina.
Fizički je pljunuti Šojić, a u duši sušta suprotnost. Vredan, vitalan, predan, iskren. Nešto poput Pantića, s tim što je šeret za razliku od neurotičnog mlađeg referenta. Nije kapetan „na belu“lađu nego „na kamion“. Kad svrati na „pićance“, zna dobro da zabekrija. I u politici se okušao, doduše nižerazrednoj, nije doplivao do Skupštine, bio je odbornik u Arilju. Ispod žita, kune se, ništa u životu nije radio.