9ELIKA SLAEOST DEMOKRATIJE JE ĢTO NEMA MEHANIZAM DA SPREČI NEDEMOKRATSKE POLITIČKE OPCIJE
Podne, 15 septembar. Prateći program Bitefa, Filozofski teatar - u kom su učestvovali evropski filozof Srećko Horvat i reditelj koga je “Gardijan” svrstao u evropski pozorišni vrh Oliver Frljić sudeći po broju prisutnih, mnoštvu pitanja, diskusiji, komentarima, pobudio je zaista veliko interesovanje. Gotovo dva sata govorilo se o politici, pozorištu, aktuelnim prilikama u svetu i na ovim prostorima RAZGOVOR JE VOđEN na engleskom jeziku jer se, kako je rekao Ivan Medenica, umetnički direktor Bitefa, teme o kojima se govori ne tiču samo Srbije ili regiona, već celog sveta. A oko dva sata govorilo se o politici, pozorištu, aktuelnim prilikama u svetu i na ovim prostorima...
Proročko pozorište
Srećko Horvat je razgovor počeo opaskom da u današnjem vremenu politiku treba vratiti u teatar, koji će ne samo preispitivati već i menjati stvari.
Prisećajući se njihovih nekoliko susreta kroz protekle godine i naslova koje je Frljić radio, Horvat je, kao upitno izgovoreni zaključak, rekao: “Gotovo svaka od tvojih predstava se ispostavila proročkom.”
“Nije bilo teško predvideti šta će se dešavati u našem društvu”, kazao je Frljić, dodajući: “Kad kažem našem društvu, mislim na ceo ovaj prostor. Istina, pokazujem dokument dolazeći iz Hrvatske u Srbiju ili u Bosnu, ili… ali čitav ovaj kulturni prostor osećam kao svoj. Kada je reč o Evropi i onom što se u njoj dešava, svojim predstavama govorio sam o fašizaciji i kako da se nosimo s tim, kako da u pozorištu predstavimo tu novu-staru stvarnost. Kolege u Zagrebu su mi se smejale, prebacivale da često koristim etiketu fašizma, da to postaje banalizovano. Nažalost, ta dijagnoza je bila veoma precizna. Sad jasno vidimo da je taj javni diskurs uspostavljen. Nešto što je bilo nezamislivo pre neku godinu u Nemačkoj, sada je normalno prihvaćeno. Vidimo slabost demokratije; ona nema mehanizam da spreči davanje legitimiteta političkim platformama koje su nedemokratske. Nemam rešenje za to, ali kao pozorišni čovek mislim da je moj zadatak da postavim pitanja.”
Govorio je Frljić i o Narodnom pozorištu kao instituciji koja treba da koristi za nastup u širem smislu, svojim iskustvima dok je bilo na čelu riječkog Hrvatskog narodnog kazališta “Ivan pl. Zajec”, o napadima na njega u raznim sredinama ukljujučujući i Hrvatsku, o Ani Lederer koja je rekla da neće iz budžeta da finansira Frljićeve predstave jer po njenoj oceni to nije umetnost nego društveni aktivizam.
- Napadali su me da radim nešto što nije dobro za nacionalni identitet Hrvatske, da je ugrožavam… (…) Predstavama nastojim da pokažem i relevantnost pozorišta danas, kako se može koristiti u ovo vreme mnogo bržih medija.
Srbija i Hrvatska
Poredeći situaciju u Srbiji i Hrvatskoj Frljić je, ispraćen aplauzom, između ostalog, rekao:
- Hrvatska i srpska politička realnost su slične, kao braća i sestre. Slično je stanje kada je reč o samoviktimizaciji i nesuočavanju sa prošlošću. Tu je Vučić savršena paradigma za kolektivni zaborav. Ono što je radio tokom 90-ih u svakoj zemlji bi ga diskvalifikovalo za bilo kakvu javnu službu, a ovde je postao premijer, pa predsednik države. U Hrvatskoj ne mogu imenovati jednu osobu, već čitavu stranku - Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) koja je uništila društveno tkivo Hrvatske, odgovorna je za neke od najgorih ratnih zločina, uništila je klasnu svest a i danas je vrlo snažna političkoj sceni. Procesi su slični u obe zemlje i danas, gotovo 25 godina posle rata, još uvek imamo rat, koji se vodi drugim oružjem.
Jedna od Frljićevih predstava koju je Srećko Horvat apostrofirao je “Aleksandra Zec”, o autentičnom događaju - ubistvu srpske porodice u Zagrebu devedesetih a koja je, podsetimo, dobila Gran pri 48. Bitefa (2014).