Srpski patrijarh miri Moskovsku i Carigradsku patrijaršiju
željka jevtić
Srpskom patrijarhu Irineju može pripasti uloga mironosca između dve trenutno zaraćene patrijaršije - Carigradske i Moskovske, a čiji prekid odnosa preti da dovede do raskola u pravoslavlju. Kako “Blic” saznaje, poglavar SPC će se u nedelju u Solunu sastati sa carigradskim patrijarhom Vartolomejom.
Do susreta će doći na Zejtinliku, gde se obeležava godišnjica proboja Solunskog fronta. Iako je bilo i pritisaka da patrijarh srpski ne treba da ide u Solun, mudro je odlučeno da se ide. Poglavar SPC, na izvestan način, u nedelju biće medijator u sukobu, ali i u istoj ulozi u kojoj se svojevremeno kao najstariji patrijarh u pravoslavlju našao i patrijarh Pavle. Odlazak na Zejtinlik, kako sada stvari stoje, biće iskorišćen za razgovor o potezu Carigradske patrijaršije koja je na korak od priznavanja Ukrajinske pravoslavne crkve - Kijevske patrijaršije, odnosno davanja autokefalnosti samoproglašenoj crkvi na istorijski-crkveno ruskoj teritoriji, što može podeliti pravoslavni svet na dve patrijaršije i dovesti do raskola.
SPC i njen patrijarh Irinej nisu slučajno u ovoj ulozi koja je do sada najteža u pravoslavlju, ali može biti i istorijska. SPC ima specifičnu ulogu u pravoslavnom svetu. S jedne strane, vezana je sa Carigradom i grčkim svetom još od vremena Svetog Save jer je pre 800 godina dobila autokefalnu arhiepiskopiju i ima Hilandar kao jedan od najznačajnijih zaloga srpske tradicije na kanonskom prostoru Vaseljenske patrijaršije. S druge strane, SPC sa narodom je vezana sa Moskovskom patrijaršijom posebnim kulturnim i duhovnim vezama - kao slovenski narodi. Vekovima su se grčki i ruski duhovni uticaji isprepletali na prostorima SPC i iznedrili autentičnu srpsku pravoslavnu ruski patrijarh kiril i vaseljenski vartolomej duhovnost, koja je cenjena i u Moskvi i u Carigradu.
Prema očekivanjima upućenih u trenutni problem pravoslavlja - od srpskog patrijarha se očekuje da u “pomiriteljskom duhu ljubavi uputi još jednom apel Carigradskoj patrijaršiji da u saradnji sa Moskovskom patrijaršijom iznađe najbolje rešenje”. Srpski patrijarh kao poglavar Crkve koja je na razmeđini između Istoka i Zapada, na izvestan način je privilegovan da kao “posrednik dobre volje” pokuša da pomogne da se novonastali problemi reše.
Patrijarh Irinej u avgustu je poslao pismo carigradskom patrijarhu Vartolomeju u kojem piše da se autokefalnost ne može davati svakoj novonastaloj državi, već da se moraju poštovati kanoni.
Iako se na Srpsku crkvu vrši pritisak da se prikloni jednoj strani, posebno Moskvi, problem koji potresa pravoslavlje, ali i stav SPC, bilo bi pogrešno posmatrati kroz prizmu - ruski ili carigradski.
Najjednostavnije objašnjeno
SPC i njen patrijarh Irinej, nisu slučajno u ovoj ulozi koja je do sada najteža u pravoslavlju, ali može biti i istorijska. Naša crkva ima specifičnu ulogu u pravoslavnom svetu
- nije ni promoskovski ni procarigradski jer nije motivisan ni crkvenom ni svetskom politikom, već je kanonski i zasnovan na vekovnom iskustvu Crkve. A on glasi - autokefalija jednog crkvenog prostora se ne može proglasiti bez saglasnosti “majke Crkve”. U ovom slučaju Moskovska patrijaršija već vekovima postoji u Ukrajini, a u sadašnjosti njen predstavnik je mitropolit Onufrije, inače Ukrajinac.
Ova Ukrajinska pravoslavna crkva - Moskovska patrijaršija, okuplja većinu pravoslavnih u Ukrajini. Ona je administrativno sasvim autonomna, ali čuva vezu sa Moskovskom patrijaršijom. Najednostavnije objašnjeno, jedini priznati mitropolit Onufije nikada nije tražio autokefaliju jer ne želi da prekine duhovne veze sa Ruskom pravoslavnom crkvom. Najveći manastiri Kijevo-pečerska lavra, Počajevska lavra i druge su pod upravom mitropolita Onufrija. Paradoks u celom velikom problemu je upravo što - Carigrad priznaje kanoničnost
mitroplita Onufrija.
Bolni problem raskola u Ukrajini postoji od raspada Sovjetskog Saveza i na prostoru novonastale države u međuvremenu su proglašene dve nekanonske pravoslavne jurisdikcije. Jedna od njih Kijevska patrijaršija, koju je osnovao za sada nepriznati mitropolit Filaret, a koga sada podržava svojim postupcima Carigradska patrijaršija. Inače, Filaret (Denisenko) 1992. godine tražio je autokefalnost, a kada je nije dobio, pravno je registrovao takozvanu Kijevsku patrijaršiju. U njegovoj biografiji je i neizostavna stavka da je bio u trci za ruskog patrijarha i izgubio od Alekseja Drugog.
Iza svih problema u Ukrajini
su naravno sami interesi patrijaršija u Carigradu i Moskvi.
Podržavajući Denisenka, Carigrad ide u pravcu stvaranja svog egzarhata, koji bi bio novi centar okupljanja. Jedna od opcija koja postoji otkako i sami problem u Ukrajini, jeste da se raskolnici u Ukrajini priklone već priznatoj Crkvi, u čijem tronu je mitropolit Onufrije, ali da joj se da autokefalnost. Međutim, to je mučno pitanje za Moskvu jer bi ta ukrajinska crkva bila zapravo gotovo jednako velika po broju vernika i parohija kao i Moskovska patrijaršija.
Tako je problem Ukrajine zapravo borba dva velika prestola na koju su se nadovezali i politički interesi.