KAKO BAJPAS SPASAVA ŽIVOT
DANAS JE SVETSKI DAN SRCA Aortokoronarni bajpas i valvularna hirurgija čine oko 80 odsto svih kardiohirurških operacija, dok na sve ostale intervencije otpada 20 odsto.
U Srbiji se svakog dana desi 47 srčanih udara, a 15 ljudi umre od infarkta. Od svih smrtnih slučajeva uzrokovanih bolestima, kod nas svaki drugi ima neke veze sa bolestima srca i krvnih sudova. Od posledica kardiovaskularnih bolesti godišnje umre više od 55.000 ljudi, pa simbolično gledano, svake godine ostajemo bez populacije jednog Zaječara, Prokuplja ili Bora. Zato ovogodišnja kampanja na današnji dan, koji se slavi kao Svetski dan srca, promoviše slogan „OBEĆAVAM DA… za moje srce, za tvoje srce, za sva naša srca”.
A danas se operacijom uspešno leče mnoga srčana oboljenja koja su ranije svrstavana u kategoriju neizlečivih bolesti. Aortokoronarni bajpas i valvularna hirurgija čine oko 80 odsto svih kardiohirurških operacija, pa smo zbog toga o ovim zahvatima razgovarali sa spec. dr med. Markom Čubrilom, specijalistom kardiohirurgije koji objašnjava kako oni izgledaju.
UGRADNJA BAJPASA Hirurškom revaskularizacijom ili aortokoronarnim bajpasom premošćuje se suženje ili začepljenje koronarne arterije. To se čini pomoću arterija ili vena uzetih sa mesta na kojem njihovo postojanje nije neophodno. Tako se krv dovodi u dovoljnoj količini do delova srca koji su do tada bili bez adekvatnog snabdevanja. Krvni sudovi koji se koriste za premošćavanje nazivaju se graftovi. Oni mogu biti arterijski i venski. Najčešći krvni sud koji se koristi je unutrašnja grudna arterija, a nešto ređe arterijski graft sa podlaktice. Od venskih graftova najčešće su u upotrebi površne vene s noge. Nakon operacije dolazi do prestanka tegoba, smanjuje se rizik za dobijanje infarkta miokarda i zaustavlja se dalje narušavanje funkcije srčanog mišića. Za razliku od plasiranja stenta, kod bajpasa je neophodno pristupiti srcu preko otvorenog grudnog koša, što sa sobom nosi malo veću šansu za postoperativne komplikacije, a traži i nešto duži postoperativni oporavak.
OPERACIJA ZALISTAKA Srce ima četiri valvule (zaliska): aortnu, mitralnu, trikuspidnu i pulmonalnu. Obolele srčane valvule mogu se lečiti medikamentozno, perkutano (putem katetera) i hirurški (rekonstrukcija ili zamena valvule). Osnovni je hirurški način lečenja i on obuhvata rekonstrukciju i zamenu zaliska. Potencijalne prednosti u odnosu na zamenu su manji rizik za infekciju, manja potreba za doživotnom upotrebom antikoagulantnih lekova i očuvanje strukture i oblika srčane komore.
Zamena valvule se kao vid lečenja najčešće koristi za lečenje bolesnika s oboljenjem aorte valvule. Podrazumeva uklanjanje oštećene valvule i njenu zamenu biološkom ili mehaničkom. Prednosti mehaničke veštačke valvule je njena dugovečnost - može da traje doživotno. Mana je u tome što bolesnici koji imaju ovu valvulu moraju da koriste antikoagulantne lekove celog života. Neke bolesnike uznemirava povremeno „kuckajući“zvuk otvaranja i zatvaranja valvule tokom rada srca.