Šest slova
„E, sad možete da me streljate, ali ne mogu da se setim imena kompanije - znam da ima 6 slova, ali sam zaboravio naziv”, rekao je Predsednik Srbije u jednom od svoja 34 obraćanja u poslednja tri-četiri dana, najavljujući dolazak još jednog značajnog stranog investitora u Srbiju.
„Divota“je samo jedna od reči od šest slova kojom bi ovaj iskaz mogao da se opiše. Ne bih smela da tvrdim, ali sumnjam da taj sistem pamćenja spada pod uobičajene. Osim ako se ne radi o posledicama dugogodišnjeg i neumerenog rešavanja ukrštenih reči, a nešto ne verujem da je u ovom slučaju to tačan odgovor. Da je tako, novinar bi se svakako dosetio spasonosnog potpitanja: Vodoravno ili uspravno? Ako nijedan drugi, onda onaj što mu je Aleksandar Vučić pre nedelju dana poneo stativ i kameru.
1. Oktobar 2018 .godine ostaće zapamćen po vesti: „PREDSEDNIKU SRBIJE NIJE NIŠTA TEŠKO - IZAŠAO U SUSRET MEDIJIMA: Vučić pomogao novinarima u Moskvi!“
„Pored brojnih državnih obaveza i očekivanog sastanka sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, srpski predsednik Aleksandar Vučić našao se u prilici da pomogne novinarima i da im ponese opremu. Iako mu neki mediji nisu naklonjeni, predsednik Srbije ne pravi razliku među njima i uvek je spreman da izađe u susret i da im pomogne. Brojne obaveze i gust raspored nisu ga sprečili da pomogne novinarima koji prate njegovu posetu Moskvu i po dolasku u glavni grad Rusije pruži im pomoć i pridrži stativ i kameru.” (Izvor: Pink.rs)
Portal informer.rs je istu vest obogatio naslovom „Vučić ispao lafčina!”, dok se mondo.rs odlučio za konzervativnu verziju: „Predsednik Srbije Aleksandar Vučić doputovao je u Moskvu gde je prilikom šetnje Crvenim trgom pomogao jednom od novinara i poneo mu stativ i kameru.”
Vest je propraćena fotografijom na kojoj nasmejani Predsednik stoji na Crvenom trgu sa stativom preko ramena i kamerom u ruci. Neprecizan je opis „nasmejani”. Sumnjam da Predsednik u arhivi svojih fotografija ima neku na kojoj je nasmejaniji, ozareniji, ushićeniji, bez primese izveštačenosti.
Jedan detalj ipak baca senku na ovu sliku i vest. Malo me zabrinjava zašto je izostavljena informacija ko je taj (ne)srećni novinar kome je Predsednik pritekao u pomoć. Ne razumem koji bi bio razlog da se njegovo ime čuva u tajnosti i da javnost ne bude upoznata sa više detalja kako je reagovao, koje su mu bile prve reči pošto je doživeo takvo nesvakidašnje iskustvo, kako se oseća dva dana kasnije… Ima li taj novinar porodicu, kako je moguće da je izostala poseta njegovom domu, ili makar njegovo ekskluzivno gostovanje u nacionalnim vestima?
Ne pokušavam da kažem da novinar ne postoji i da je cela vest izmišljena od početka do kraja. Samo želim da ukažem da bi nepotpunost informacije mogla neke loše ljude da navede na pogrešan zaključak.
Recimo da bi razlog neskrivene radosti na Predsednikovom licu i činjenica da se ime novinara nigde ne pominje mogao da bude u tome što su kamera i stativ oteti (otmica - šest slova!?), a da je novinar, ili novinarka, ne daj bože, na putu za Sibir…
Mnogo je nesolidnih ljudi koji bi voleli da i ovu toplu ljudsku priču zloupotrebe kao dokaz za nenormalnu situaciju u kojoj se nalaze novinari i mediji u Srbiji. Koji se ovih dana brinu šta je na primer bilo sa onom novinarkom iz „Južnih vesti” posle konferencije za štampu na kojoj se usudila da pita zašto je gradonačelnik Niša priveden tokom posete Kosovu, a umesto odgovora dobila komentar: „Ja se divim vašoj zlonamernosti i čestitam vam na tome”… Koliko se sećam, zove se Jovana - šest slova!?
Vest je propraćena fotografijom na kojoj nasmejani Predsednik stoji na Crvenom trgu sa stativom preko ramena