Srbi ljudi i Hrvati ljudi su nikad bolje
Političari su plaćeni da siju mržnju i kinje narod zarad svojih pozicija i interesa kapitala, naravno - kaže čuvena književnica.
Prethodnih dana Vedrana Rudan bila je gost Beograda, a za predstojeći Sajam knjiga u izdanju “Lagune” izlazi njeno novo delo, zbirka priča i tekstova intrigantnog naslova “Život bez krpelja”.
Na početku razgovora govoreći o svojoj novoj knjizi, između ostalog, veli:
- Moja najčitanija priča, po kojoj je knjiga naslovljena, govori o starom bračnom paru koji je spoznao da su im djeca krvopije - aleluja, nakon 40 godina koliko su se družili s djecom - i mislila sam kad sam pisala tu priču i kad su mi djeca bila na vrh glave da je to zaista samo moja privatna priča. Jer, svi govore da su djeca naša najveća sreća. Žene pričaju: „Kad sam rodila, to je bio moj najsretniji trenutak u životu.“To, recimo, nije bio moj slučaj. I ja sam se osjećala onako malo perverzno dok sam tu priču pisala, ali sam je napisala za svoju dušu.
- Ispostavilo se da je to moja najčitanija priča dosad. Došlo je to i do moje djece pa su me pitali - jesmo to mi. Rekla sam: naravno da ste to vi. I onda sam shvatila da su djeca krpelji urbi et orbi, a ne samo kod mene doma. To ne znači da ne volimo svoje ćerke i sinove; djeca su bezuslovna ljubav i doživotna robija. A ja sam odlučila ovu knjigu - koja govori o odnosima između roditelja i djece, muža i žene… politike skoro da i nema - nazvati po svojoj najčitanijoj priči.
- Urednica Jasmina Radojčić je napravila odličan posao i knjigu sklopila tako da je ona i za mene koja sam je napisala iznenađenje. Čitam je kao da je napisao neko drugi.
- Demode tema. U mojoj knjizi nije, naprotiv, ali u životu sve više jeste. Muškarci sve više skreću u šopove gde mogu kupit gumene lutke koje mnogo manje koštaju. Postoje sad već u tzv. civiliziranom svjetu i posebne kemijske čistionice koje čiste te lutke nakon upotrebe. Dakle, muškarci izbegavaju žene, žene izbegavaju muškarce, te muško-ženskih odnosa je sve manje. U mojoj knjizi ih, naravno, ima i žestoki su.
- Mi, naše generacije to ne znamo jer smo neki drugi ljudi. Ali ja oko sebe vidim jako puno mladih žena kojima je sasvim normalno da su im muškarci vibratori, a ne partneri, ne prijatelji, ne neprijatelji. Da su im sve češće muškarci nešto što zadovaljava njihove animalne potrebe. A više od toga ih opterećuje. Osim ako se ne radi o sponzorima, o bogatim šezdesetogodišnjacima koji, idioti, vjeruju da će neka tridesetogodišnja ljepotica pasti na njihov šarm.
- Sve više. Čitala sam da je dokazano da je 20 posto muškaraca u Evropi sterilno, za razliku od izbeglica. Napravljena su istraživanja u Njemačkoj i stavljeni su pod mikroskop spermići Evropljana i spermići došljaka. Ovi prvi su mrtvi, ne bi ih oživio ni dragi bog, a u jajima doseljenika vrije li vrije. Tako da ne znam da li da kažem da je nešto trulo u državi Evropi ili je zbog doseljenika Evropa sve življa. U mojoj knjizi je sve po starom; on nju, ona njega...
a ne spomenuti politiku. Srpsko-hrvatski odnosi?
- Oni su nikad bolji ako govorim o Srbima ljudima i o Hrvatima ljudima. Dakle, ne o političarima, nego o ljudima. Hrvati bježe iz Hrvatske kao iz pakla u, blago rečeno, hordama. Srbi koji nemaju kud ostaju u Srbiji, oni koji ikako mogu, bježe. Tako da su narod Srbije i Hrvatske u odličnom odnosu jer i ne razmišljaju bog zna koliko jedni o drugima. A političari su plaćeni da siju mržnju i kinje narod zarad svojih pozicija i interesa kapitala, naravno. Međutim, narod ne nasjeda na njihove prvokacije, ali oni se i dalje zabavljaju. Ja sam uvjek djelila političare od ljudi, naroda.
Kako ocenjujete aktulena društvena, politička zbivanja? Šta se nama zapravo dešava?
- Ne bih djelila ove prostore od globalnih. Mi jesmo selo, ali ne postoje robovi samo u Srbiji i Hrvatskoj. Postoje i u Americi. Nama se dešava propast sveta. Jedna od mojih omiljenih pjesama kaže - biće skoro propast sveta, nek propadne, nije šteta. Samo je pitanje da li ćemo krepat zbog vrućine, zbog hladnoće, zatrovane vode i hrane ili zato što će neki moćni luđak pritisnut neko dugme. Meni je potpuno svejedno kako ću nestat. I mislim nakon svega ovoga što nam se na naše oči dešava, dok se mi ne mješamo, da će žohari koji će ostat iza nas definitivno odahnut.