Sumiranje „Zumiranja“
ISKRENO GOVOREĆI
Ko u nedelju uveče nije bio u Sava centru na koncertu „Džetro Tala“, napravio je istorijsku grešku. Bilo je to sentimentalno veče za mene, a za mog sina, dvadesetogodišnjaka, bila je to prilika da u muzejskoj postavci koncerta prođe kroz epohe, albume, upozna neke od 36 muzičara koji su utisnuli svoj pečat u opus jednog od najoriginalnijih muzičkih pojava na planeti Zemlji i da bolje razume rokenrol kao primordijalnu čorbu iz koje je nastao život, sloboda, bunt, ali i u kojoj apsolutno različiti ljudi izražavaju svoje talente na najneočekivanije uzbudljiv način. Takođe, bila je to prilika i da se uverimo da Jan Anderson još uvek može da svira flautu stojeći na jednoj nozi.
Da nije bilo „Džetro Tala“, ne bih mogao da se pohvalim da sam gledao išta zanimljivije od „Zumiranja“br. 93, Jutjub emisiju koja ide na kanalu nedeljnika „Vreme“. Gosti: Olja Bećković i Dragoljub Žarković, voditelj Filip Švarm. Ako niste gledali, propustili ste Žarkovićevo svedočanstvo da je Jovana Gligorijević odličan poznavalac rijalitija, što je mene prilično iznenadilo jer sam bio ubeđen da je poznavalac Maksa Vebera. Drugo zanimljivo jeste da su se u studiju skupile tri prominentne zvezde nezavisnog novinarstva i 50 minuta pričale o Vučiću, a da niko od njih nije uspeo da formuliše kritiku Vučićeve politike. Znači, niko da verbalizuje njegovu stratešku političku grešku, previd, propust i sl., već jednako: „Vučić drži vlast“i „Dokle će on da drži vlast?“. Potom su se bavili analitičarima koji gostuju na televizijama. „Koga zanima šta taj čovek uopšte ima da kaže?“, pitala se Olja Bećković za jednog, a Žare se prećutno složio, iako mu takvo pitanje u životu nije palo na pamet dok je on analizirao političke događaje ne skidajući se sa raznih televizija. Dakle, pitanje „Koga zanima to što ti imaš da kažeš?“važi za sve koji se pojavljuju u medijima, ne samo za neke.
„Nema disonantnih tonova na režimskim medijima“, rekao je voditelj „Zumiranja“u kome su gosti uvek apsolutni istomišljenici.
Kao komentar na srpsku opoziciju Dragoljub Žarković kaže: „Nije u tradiciji poštenog čoveka da bije dete. Oni su tek u nastanku, ne znaju gde su, udaraju glavom u zid, oni para nemaju, oni su organski raznorodni, različiti temperamenti...“I dodaje: „Opozicija treba da se fokusira na dva-tri pitanja i treba da krene po selima. Ali to treba platiti i treba imati infrastrukturu, treba imati barem kola. Ili autobusom, ali malo je to naporno.“
Gde li Žare živi, pitao sam se, kad ne zna da je vozni park lidera opozicije takav da bi i članovi Sinoda SPC mogli da mu pozavide. A i to poređenje s decom… ne ide to, brate. Deca su mala, nežna bića koja traže svoje mesto pod suncem. Opozicioni lideri su odrasli konji koji žele vlast. Nisam siguran da zaslužuju svu Žaretovu nežnost.
Bilo je i nečeg suvislog. O tome je takođe govorio Žarković: o neprimerenom obeležavanju protivnika vlasti - izdajnik, plaćenik, kriminalac… Nažalost, pogled zadire u 50% problema i ne vidi etikete koje ljubitelji opozicije lepe neistomišljenicima - da je neko bot, Vučićev plaćeniik, izdajnik opozicije.
Iz ove emisije izvlačim dve pouke. Prva, fali supstanca kritici Vučićeve politike. Ako bi nju našli, došli bismo i do kritike politike opozicije, a time bismo se izvukli iz idiotske razmene uvreda. Drugo, nije pitanje dokle će Vučić da vlada, već šta onaj na vlasti treba da uradi da bi u Srbiji bilo bolje. Ako to formulišemo, doći ćemo do pitanja: „Može li to da uradi Vučić?“i „Ako ne Vučić, ko može?“. Pa bismo se time uzdigli sa nivoa snobovskog prenemaganja na nivo ozbiljne debate inteligentnih ljudi.