Hitlerovska koalicija
ISKRENO GOVOREĆI
U čemu je hrabrost nacrtati hitlerovske brčiće Vučiću? Kad je i kako to postao akt inteligencije i slobodoumnosti? Zašto se odrasli i naizgled ozbiljni ljudi bave tako neumesnim stvarima? Zašto posežu za nečim što je nivo zabave iz magareće klupe u nižim razredima osnovne škole? Tabloidna trivijalizacija nacizma i holokausta nešto je što ovih dana doživljava svoj histerični klimaks, ali nije spontana stvar bez smisla i cilja. Kuva se to već šest godina, od momenta kada su građanski intelektualci koji su podržali Tomislava Nikolića shvatili da se neće voditi Nikolićeva, radikalska, politika koja će im vratiti važnost u društvu, već Vučićeva proevropska – što će ih učiniti efemernim i nebitnim reliktima prošlosti. Njihova frustracija ne ume da misli ni o Srbiji ni o svetu. Zato je ogoljena pizma na Vučića dobila svoj materijalni iskaz u erektilnoj disfunkciji lidera opozicije čijem batrganju i ropcu svedočimo svakodnevno. Najsvežiji primer su Lučani, gde opozicija najnormalnije nastupa na lokalnim izborima, dok ih bojkotuje u Kuli, Kladovu i Doljevcu, pravdajući to komičnim izgovorom o „nepostojanju izbornih uslova“. To je sve ista pamet: jednom se doseti da je opoziciona borba ono kad se blokiraju mostovi, sledeći put pošalje Jankovića da preko megafona urla na zatvorena vrata predsedništva, a sad pokuša da Vučićev režim proglasi za Treći rajh.
Jedini realni problem koji „Danas“ima sa svojim svakodnevnim hitlerovskim naslovnicama je to što Vučić na njih NIJE oštro reagovao. I da jeste, nikakav problem ne bi imali, ali bi bar mogli da glume žrtve režima. Ovako propade plan. No, ako im činjenice nisu po volji, tim gore po činjenice: piše „Danas“, piše DW, ali i drugi, kako je Vučić OŠTRO reagovao na njihovu ujdurmu. Šteta im da propadne spin, iako se Vučićeva „oštra“reakcija sastojala u tvrdnji da demonstracija njihove opsednutosti Hitlerom i Gebelsom jeste najbolji demanti tvrdnje o „medijskom mraku“, kao i to da će se boriti za njihovo pravo da pišu (i crtaju) neistine. „Intelektualci koji danas ćute svojim nečinjenjem doprinose daljoj fašizaciji društva. Oni koji su podržali Vučića snose najveću odgovornost“, rekao je Dušan Petričić na tribini „Novog optimizma“u Lazarevcu. Zabrinuo sam se zbog toga. Ne zbog „fašizacije društva“. Fašizacije Srbije ima isto koliko i optimizma u „Novom optimizmu“; zabrinuo sam se jer mi je ta izjava zamirisala na povratak moralnopolitičke podobnosti, čeda titoističkog sistema čiji je Petričić bio miljenik, a u kome on nije video ništa loše jer da je video, sigurno bi se oglasio. A brine me i to što bi neko, sledeći Petričićevu današnju logiku, mogao njega da proglasi odgovornim za zločine Miloševićevog režima, onog o kome je Petričić kao zaliven ćutao i protiv koga nije nikad preduzeo ništa.
Dakle, niti u aktuelnoj srpskoj vlasti ima fašizma niti su ovi što su se dosetili da Vučića naprave na fašistu antifašisti. Oni su karikatura antifašizma. Oni svojim „antifašističkim“kreveljenjem vređaju žrtve fašizma, vređaju onu stvarnu, većinsku, tihu i pristojnu antifašističku Srbiju. Oni obesmišljavaju i radikalizuju samu ideju antifašizma. Hoćete dokaz? Evo: desničarski ekstremisti optužuju Vučića da je na temu Kosova i migranata izdao Srbiju i njihovu ideologiju „krvi i tla“, dok u isto vreme građanski „liberali“i levičari Vučiću podmeću da je fašista. Međusobno te dve grupacije ne samo da se ne napadaju već deluju u simbiozi i sinhronizaciji. Jedni s drugima, bez ikakve dvojbe i zadrške, prave koalicije i saveze. Zanimljivo, zar ne?