klimt i Šile Bečki skandal majstori
Izložba “Klimt/šile: Crteži”, otvorena u Kraljevskoj akademiji u Londonu uz upozorenje da nije za maloletne, pokazuje kako su učenik (Gustav Klimt) i njegov štićenik (Egon Šile) izazivali skandale u Beču početkom 20. veka, sukobivši seks i smrt
GODINA 1918. BILA je trusna u Beču. Dok se Austro-ugarsko carstvo rušilo, intenzivnom periodu kreativne vitalnosti došao je kraj smrću dvojice najznačajnijih umetnika. Jedan je bio izvrsni, upadljivo moderan slikar Beča s kraja 19. veka – Gustav Klimt; drugi – mladi, skandalozni i bludno talentovani Egon Šile. Obojica su uživala u neposrednosti crteža, idealnom medijumu za istraživanje novih ideja modernosti, subjektivnosti i erotike.
“Klimt/šile: Crteži”, pozajmljena iz kolekcije bečke Albertine, jedinstvena je prilika da na jednom mestu vidite stotinu crteža obojice umetnika, koji spadaju među najvažnije radove na papiru 20. veka. Među njima su Klimtove skice za monumentalni “Betovenov friz” (rađen za Zgradu bečke secesije, 2 m visok i 34 m dug) i besramni Šileovi autportreti koji, zbog svoje delikatnosti, mnogo godina posle ovoga neće ponovo izaći na svetlost dana. Tu su i portreti, alegorije, pejzaži i erotski aktovi: ono najsirovije i najskrivenije što su u sebi nosile dve ikone ranog modernizma.
Poneki radovi su toliko slični da se svako ko nije profesionalni poznavalac opusa dvojice Austrijanaca lako može zbuniti. Kakav učitelj, takav i učenik. Klimt, rođen 1862. i njegov štićenik Šile, rođen 1890, bili su geniji koji su ispirisali i podržavali jedan drugog i čija je mašta imala mnogo više toga zajedničkog nego što se prvobitno smatralo.
U udžbeničkoj verziji istorije umetnosti, Klimt je bio uspešni insajder čija se umetnost, nekada veličana, danas smatra previše jednostavnom i promišljenom. Možda i zbog toga što je njegov “Poljubac” prodavan kao poster osamdestih i postao sveprisutan pop fenomen. Ali njegove žene koje se samozadovoljavaju, prikazane na londonskoj izložbi, kao da su iscepane iz Šileovog skicenbloka.
“Beč je bio grad u kojem je seks bio nova religija. Potiskivanje želje je prokletstvo buržoaskog života, zaključio je bečki doktor Sigmund Frojd dok je slušao namučene pacijente koji su mu otkrivali, kako je verovao, simptome seksualnog uzdržavanja. Objavljivanje njegove knjige ‘Tumačenje snova’ 1900. uvelo je seksualnost u svakodnevne razgovore Austro-ugarske. Ali, nije Frojd jedini propovedao trijumf libida. Artur Šnicler pisao je komade o životu kao seksualnoj tragikomediji, čak je i muzika Gustava Malera bila natopljena bujnim erotizmom. Ali čak i u takvoj, ekstatično nesputanoj kulturi, Klimt i Šile su uspeli da izazovu skandal”, piše Džonatan Džouns, likovni kritičar “Gardijana” u svom osvrtu na izložbu.
Među eksponatima su crteži koji pričaju priče o cenzuri i mučeništvu. Klimtova skica za sliku “Medicina”, neobuzdane kose, okreće glavu od klimave kule ljudskih tela, isprepletenih, zagrljenih, posrnulih i pognutih. U sredini se kezi jedan kostur. Ova rapsodija seksa i smrti nacrtana je oko 1900. za Klimtovu najveću javnu porudžbinu, niz slika za tavanicu Bečkog univerziteta. Odbačena je kao pornografska a potpuno uništena 1945. kada su esesovci zapalili zgradu prilikom povlačenja.
Šile je patio na još tragičniji način. Prvobitno optužen za otmicu i zavođenje maloletnice, 1912. je odveden u pritvor. Kada je slučaj stigao na sud, još goru kaznu od njegovih dela pretrpela je njegova umetnost. Odbačene su tužbe za otmicu i zavođenje, ali je osuđen za izlaganje erotskih crteža na mestima pristupačnim deci. Sudija je spalio jedan njegov crtež. U zatvoru je proveo 24 dana i nacrtao 12 dela. Crtao svoje okruženje. Odjednom je bečki luksuz zamenjen spartanskim uslovima. Crtao je četke, lampu, vedro za vodu, vrata ćelije, a na jednom crtežu je napisao: “Ne osećam se kažnjenim već pročišćenim.” Dok je Klimt bio hedonista bez posledica, uživajući u slobodi i seksualnim raskalašnostima sa bogatim Bečlijama, Šile je patio, pišući poruke iz zatvora: “Zbog umetnosti i mojih voljenih rado ću izdržati do kraja.” Na autoportretima prikazuje sebe kao mučenika u agoniji, čiji je život sveden na puki minimum. Za Šilea su smrt i seks bili suština svega. Njegovi ženski aktovi su drski i ranjivi, pornografski i duboko promišljeni. Seks je važan za Šilea jer je dokaz da ste živi.
A onda, jednoga dana, više niste. Gustav Klimt preminuo je februara 1918. od posledica moždanog udara. Egon Šile je naveliko smatran za njegovog naslednika. Nažalost, oktobra iste godine on i njegova trudna supruga Edit podlegli su epidemiji gripa, brutalnog poslednjeg udarca na ratom iznurenu generaciju. Ta 1918. bila je i poslednja godina u istoriji pokorenog Austro-ugarskog carstva.
“Ipak, ovi vek stari crteži gore od strasti za životom, za bivstvovanjem. Olovka, vodene boje, ugalj i gvaš na papiru – ima li šta seksepilnije od toga? Nema. Dokaz za to su ovi umetnici”, zaključuje Džonatan Džouns.
Izložba u Kraljevskoj akademiji u Londonu otvorena je do 3. februara 2019.