Makronova poruka
NA PRVOJ LINIJI
Na ceremonijama tako visokog ranga kakva je bila prethodnog vikenda u Parizu slučajnosti se ne događaju. Ne postoji ni promil šanse da se pogreši u protokolu, posebno jer na takav skup dolaze predsednici najmoćnijih sila ovog sveta, te samim tim u pripremama učestvuju pored protokola i predstavnici najmoćnijih obaveštajnih službi. Znači, šansa za grešku ne postoji. Postoji samo namera da se neko ponizi ili svesno od strane domaćina uzdigne. Za nas je u Parizu izabrana prva solucija i nema tog opravdanja koje kroz izvinjenje francuski ambasador u Beogradu može da uputi kako bi pokušao da opravda skandalozan gest koji je priređen našem predsedniku. Znači, da zaključimo, Makron i njegov protokol svesno su ponizili Srbiju i to je nešto što se mora zapamtiti.
Za nas je sada najbitnije da sagledamo razloge zašto je Francuska tako prema nama postupila. To bi svakako moralo da bude pitanje Aleksandra Vučića prema Emanuelu Makronu kada ovaj bude došao u Beograd početkom decembra. Znači, najdirektnije, što bi narod rekao u glavu, da nam Makron pruži objašnjenje čime je to Srbija zaslužila da kao zemlja koja je dala ključni doprinos u pobedi tokom Velikog rata i koja je izgubila trećinu stanovništva bude tako ponižena. Ukoliko Makron ne pruži takvo objašenjenje, zaista van pameti je da govorimo o bilo kakvom prijateljstvu, dobrim relacijama i slično. Naši odnosi se u toj situaciji mogu svesti samo na puko interesne odnose gde će Srbiji biti sasvim jasno da su bilo kakva obraćanja Francuskoj za neki naš bolji međunarodni položaj sasvim bespredmetna. Svakako, od ovakve Francuske možemo očekivati dalja uslovljavanja i skandalozne pritiske, a po pitanju naših evropskih integracija od Makrona i društva oko njega moći ćemo da dobijemo isključivo odmaganje. Doduše, to je on i najavio početkom svog mandata jer je i sam veliki protivnik daljeg širenja Evropske unije.
Makron je jasno pokazao ko mu je saveznik na Balkanu. Srbija svakako nije. Da li je moguće preokrenuti tu situaciju? Nisam siguran, no šta god može da se izvuče u smislu ostvarenja nekog našeg interesa, na našem državnom rukovodstvu je da to čini. Ipak, nemojmo polagati nikakve nade da će današnja Francuska biti crkva u kojoj mi možemo da se molimo.
Makronova poruka nam dodatno govori da se pripremio za nove bure na Balkanu. Njegovo isticanje i uzdizanje Albanaca i Hrvata na ceremoniji, inače kao poraženih saveznika Austrougarske u Velikom ratu, zapravo je vetar u leđa da nastave sa pritiscima na Srbiju. Stavljanje Srbije, kao ključne u pobedi u Velikom ratu, negde u zapećak, poruka je da je Srbija džak za udaranje i da se po njoj može danas slobodno da iživljava. To iživljavanje će ići do granice da se Srbija kroz provociranje izazove na burnu reakciju kako bi se našao povod za otpočinjanje sukoba. Suština je da se dovedemo u bezizlazan položaj iz kojeg bi jedini izlaz bio da adekvatno odgovorimo kako bismo pokazali da smo država koja drži do sebe, a tada nastaje cirkus. Trenutno, sve ove smicalice su proveravanje našeg praga tolerancije, te s tim u vezi je i ova svinjarija u Parizu bila u tom pravcu osmišljena. Trenutno se traži naša „tačka topljenja“i čini mi se da je Makron nekako sebi dao za pravo da nam je pronađe. Na Balkanu će glavne saveznike imati u Zagrebu, Prištini, Podgorici, Tirani i Sarajevu, te zato izražavam stav da je njegov dolazak više usmeren ka tome da on proba neke uslove da nam isporuči nego što dolazi da razgovara o nekakvoj saradnji sa nama.
Na kraju, apelujem na građane da nikako ne ruže Spomenik srpsko-francuskog prijateljstva na Kalemegdanu. Taj spomenik je simbol Francuske koja je volela Srbiju. Onog francuskog vojnika koji je poštovao našeg vojnika i onih francuskih oficira koji su iskazivali divljenje prema našim seljacima koji su jurišali ispred njihove konjice. Ta Francuska danas još uvek postoji, a čini mi se da je vreme da se probudi. Do tada, čuvajmo uspomene na nju jer tako čuvamo uspomene i na naše junake iz Velikog rata.