VELIKI DRAMSKI PISAC GORAN STEFANOVSKI PREMINUO U 67. GODINI Balkanski i evropski
Naša mladost, naš svet umnih, naše pozorište i ljubav u njemu, naše „Divlje meso“, „Tetovirane duše“, naš „Odisej“, naš stariji Vlatkov brat, naš Goran S... Otišao.
Ovim se rečima naš glumac Svetozar Cvetković oprostio od makedonskog dramskog pisca, profesora Gorana Stefanovskog, koji je posle kratke i teške bolesti preminuo u ponedeljak u Kenterberiju u Velikoj Britaniji u 67. godini života. Trebalo je da doputuje u Pulu, gde je bio najavljen kao gost na tamošnjem Sajmu knjiga, koji počinje danas. Trebalo je da promoviše knjigu "Odisej i druge drame".
Goran Stefanovski je jedan od najplodnijih i najpoznatijih dramskih autora ne samo u Makedoniji već uopšte, na prostorima bivše Jugoslavije. Njegovi zapaženi dramski tekstovi se igraju i na pozornicama širom Evrope. Autor je više od 30 komada od kojih su neki stekli kultni status poput "Divljeg mesa", "Tetoviranih duša"...
- Goranove drame su moj balkanski krov ispod kojeg su radost i dert, inat i nežnost, ludilo i strast, humor i suze. Nedostajaćeš mi mnogo, dragi moj prijatelju, jer smo mnogo toga obećali uraditi skupa - napisao je na vest o smrti jedan od najvećih bosansko-hercegovačkih reditelja Dino Mustafić.
Rođen je 27. aprila 1952. godine u Bitolju u porodici pozorišnih umetnika, otac mu je bio reditelj, majka glumica. Njegov mlađi brat Vlatko je poznati muzičar. Obrazovao se u Skoplju, gde završava Filozofski fakultet, da bi nakon toga došao u Beograd, gde upisuje dramaturgiju na Akademiji dramskih umetnosti. Tu stiče diplomu magistra. Karijeru je počeo na televiziji, bio je asistent na Filološkom fakultetu u Skoplju, profesor drame u Dramskom pozorištu u Skoplju, član makedonskog PEN, Udruženja književnika, a od 2004. član Akademije. Dva puta je dobijao Steriju nagradu.
U julu je bio poslednji put u Beogradu na Svetskom kongresu Međunarodne federacije za pozorišna istraživanja. Nakon svečanog otvaranja u Narodnom pozorištu, održao je plenarno predavanje u skladu sa temom skupa "Pozorište i migracija - pozorište nacija identitet između migracije i nekretanja".
Stefanovski se u Veliku Britaniju preselio početkom devedesetih. Poslednjih godina živeo je u Kenterberiju, gde je radio na univerzitetu. Nakon pomenutog predavanja u Narodnom pozorištu, za "Blic" je rekao:
- Studirao sam anglistiku i tada u Skoplju me veoma zanimala drugost. Znao sam odlično engleski i pre nego što sam upoznao suprugu. Međutim, ono što je bitno, što je bilo autentično moguće - živeo sam u Skoplju sa ženom Engleskinjom sasvim normalno. Spavajući u Skoplju, bili smo građani sveta. Osećali smo se suvereno. Pa ljudi su išli u London da kupuju ploče i to je bilo najnormalnije. Tako smo živeli. Izgubili smo tu mogućnost. Mi smo zapravo imali Evropsku uniju, tako smo se i ponašali.