Movinu, sreća mene a ne ćerku”
SA MASKIRANIM RAZBOJNIKOM U NIŠU
s nožem u rukama dužine sečiva desetak centimetara. Rekao je tiho, kao da kaže dobar dan: „Ajde daj mi pare, daj mi pazar“, seća se Dragana Dramatičnih trenutaka.
Ona se usprotivila i onda je počela drama kada je pokušala je da istera naoružanog razbojnika.
- Rekla sam mu: „Ma izlazi odavde, skloni se“, i krenem prema njemu. Prosto sam htela da ga izguram. Međutim, on je krenuo na mene. Nasrnuo je i stavio mi levom rukom nož pod grlo. Sečivo nije bilo baš
ispod vrata, ali je bilo dovoljno blizu. Gledala sam nisko u nož sve vreme da me ne povredi, a rukom ga gurala da što manje može da dohvati novčanica. Štitila sam našu imovimu, šta sam drugo mogla. Nekako sam oslobodila njegovu ruku da mi nož ne bude više pod gušom i vukla sam ga za tu ruku. On se nekako okrenuo, izvukao fioku, ja sam pala, ustala, potrčala za njim. Izašla sam ispred trafike i odgledala ga kako trči Pribojskom ulicom. Počela sam da vičem i da dozivam
pomoć, kaže Dragana.
Ona još ne može da dođe sebi od šoka koji je preživela.
- Nisam mogla oka da sklopim cele noći, popila sam lek za smirenje. Sreća moja pa sam ja bila, a ne ćerka. Trafika se nalazi ispred kuće u dvorištu, prozor kuće nam gleda na izlog, ni na kraj pameti mi nije bilo da neko može da uđe u dvorište i da pokuša tako nešto. Prošle godine ćerki je neko lupao nožem na šalter, vikao „otvori, daj pare“ali je pobegao, pa je ostalo na tome. Ovako nešto se nikada nije desilo. Prijavili smo policiji i nadamo se da će biti nađen na osnovu snimaka sa kamera, kaže hrabra Nišlijka.