ALEKSU DRUGOVI ISPRATILI UZ CRVENE BALONE
“Srce moje malo, zlato moje, sunce moje”, čulo se naricanje nad kovčegom tragično stradalog Alekse Dimitrijevića (16). On je sahranjen na groblju u Novom Selu u prisustvu roditelja, drugova iz škole GTŠ „Neimar“i brojnih prijatelja i rodbine uz posmrtni marš i crvene balone. Na sahranu je došlo celo Aleksino odeljenje sa razrednim starešinom Biljanom Milićević, kao i đaci iz drugih odeljenja. Koliko je Aleksa bio omiljeno dete u školi svedoči veliki broj crvenih balona koje su mu drugari doneli na kojima je bilo ispisano Aleksino ime. - Ne idi, srećo majkina, ne ostavljaj me - plakala je neutešna majka Zlatiborka opraštajući se od sina. Nad belim kovčegom čulo se naricanje “sunce moje, srce moje malo, zlato moje”. Tragično izgubljeni mladi život opelom je ispratio i sveštenik, koji nije mogao da obuzda suze, nakon čega je tiho rekao: “Bog da mu dušu prosti”.
Otac Alekse Dimitrijevića satima je u petak trčao hodnicima niškog Kliničkog centra pokušavajući da dozna kako mu je dete, koje je u petak ujutro autobusom, u koji je udario voz, krenulo u školu. Ime deteta nije bilo ni na spisku nastradalih niti povređenih, pa je nesrećni čovek više od tri sata očajnički pokušavao da dozna šta je sa njegovim sinom.
- Na kraju sam saznao da mi je dete poginulo - jedva čujno izustio je nesrećni čovek kroz suze.
U neverici su i Aleksini drugari, koji kažu da će ga pamtiti kao izuzetnog i druga za primer.