Milove crne tačke u odnosima sa Srbijom
KAKO SU ODNOSI BEOGRADA I PODGORICE DOTAKLI DNO
Aktuelni predsednik Crne Gore je prošao kroz sve faze političkog delovanja. Bio je komunista, pa srpski nacionalista pod Slobodanom Miloševićem, zatim liberalni demokrata i ljuti protivnik režima istog tog Miloševića, i na kraju - veliki Crnogorac.
Ko pažljivo posmatra, međutim, vidi da je taj veliki Crnogorac krenuo, pogotovo prošle godine, linijom da ništa što ima veze sa Srbijom i Srbima, koji prema poslednjem popisu čine čak 28,73 odsto stanovništva Crne Gore, nije dobro za ideju državnosti Crne Gore.
GAŽENJE SRBIJE - VOJNI ATAŠE NA PROSLAVI „OLUJE“
Jedna od najvećih skandala u režiji zvanične Podgorice bilo je prisustvo vojnog atašea Ivana Mašulovića na proslavi akcije “Oluja”, u kojoj je proterano 250.000 Srba i ubijeno najmanje 2.500. Od ovog poteza, o kome je čitava dva dana vlast u Podgorici ćutala, neprimerenije je jedino bilo objašnjenje pristiglo sa adrese crnogorskog Ministarstva odbrane, u kome se Mašulovićevo stajanje pored zastave sa natpisom “Za dom spremni” naziva - bezazleni civilizacijski čin.
UKIDANJE ODLUKA PODGORIČKE SKUPŠTINE
Drugi drastičan primer usledio je tokom novembra ove godine, kada je Đukanović povukao prvi potez koji je kulminirao ukidanjem odluke Podgoričke skupštine iz 1918. godine, odnosno odluke o ujedinjenju Srbije i Crne Gore. U crnogorskom parlamentu krajem novembra time je praktično kapitalizovana Đukanovićeva izjava iz Pariza da je Crna Gora “tragično anektirana pre 100 godina od Srbije, koja ju je, kako je rekao, uvukla u Prvi svetski rat”.
PRIŠTINA ISKRENI PRIJATELJ CRNE GORE
Sve je eskaliralo kada je ministar odbrane Crne Gore Predrag Bošković otišao u zvaničnu posetu Prištini. Tu priliku je iskoristio da Kosovo nazove “iskrenim prijateljem” Crne Gore, ali i da Srbiji uputi poruku. Reakcije Srbije na slanje crnogorskih oficira na Kosovo nazvao je emotivnim, a pitanje formiranja vojske Kosova, kojom je prekršen niz sporazuma i koju Beograd tretira kao pretnja po srpsko stanovništo na KIM, ocenio kao “unutrašnju stvar susedne zemlje”.
PROPAGANDA O „VELIKOJ SRBIJI“
Milova taktika kada je reč o građenju razdora između dva naroda se, međutim, ne završava na unutrašnjem i međudržavnom planu. Đukanović nije propuštao da izvan okvira regiona širi propagandu o ideji “velike Srbije” kao najvećoj pretnji na Balkanu koja i dalje opstaje. Ovakva priča besmislena je na više nivoa, ne samo zato što su pristalice ideje “velike Srbije”, za koju je današnja Srbija već platila paprenu cenu, marginalne, već i zato što teritorijalne pretenzije dolaze sa sasvim drugo mesta i sa njima se, osim Srbije, suočava i Crna Gora i druge države u regionu, a reč je o projektu “velike Albanije”.
POLOŽAJ SRBA
Najdrastičnije je proterivanje srpskog jezika iz upotrebe i postojanja u Crnoj Gori. Krenulo je to uvođenjem novih slova u azbuku, a kulminiralo nizom izmena u lektiri u Crnoj Gori, iz koje su u novembru izbacili čuvenog Aleksu Šantića, Desanku Maksimović... Tu je i odnos prema SPC, koji je ove godine kulminirao u raspravi crnogorskog vrha sa patrijarhom srpskim Irinejem. Nedavno je prokrenut i projekat proterivanja srpskih monaha iz Crne Gore.