Pucaćemo i dalje ili ćemo nestati
Tradicionalno šenlučenje razlog je zbog kojeg se Srbi iz Džeksona u Kaliforniji svakog Božića nađu u novinskim stupcima širom sveta.
Svakog 7. januara oko 200 Amerikanaca srpskog porekla iz Sakramenta, San Franciska, pa i Los Anđelesa, okuplja se u kalifornijskom gradu Džeksonu gde proslavljaju pravoslavni Božić, ali njihov način proslave postao je nadaleko čuven.
Naime, nakon službe narod se upušta u svojevrsnu vatrenu proslavu u okviru koje organizuju vožnju kroz centar grada u koloni, a potom napuštaju svoja vozila, uzimaju puške i pucaju u vazduh. U pitanju je dugogodišnja tradicija, koja je pre osam godina prvi put dospela u fokus svetskih medija, nakon što su objavljeni snimci iz na kojima se vidi veliki broj muškaraca obučenih u odela koji pucaju u vazduh iz lovačkih pušaka.
Lana Vuković (65), jedna od građanki Džeksona, za „Blic“priča kako se trude da se ne zaborave srpski koreni daleko od rodne zemlje, pa tako i svakog 6. i 7. januara aktivno učestvuje u pripremanju i proslavama Badnjeg dana i Božića. Upravo je njen sestrić Bo Gilman (32) jedan od glavnih organizatora šenlučenja o kojem tog dana priča ceo svet.
- Ljudi stalno pitaju za to. Nakon jutarnje božićne liturgije ljudi bi pucali (sa ćorcima) vozeći se oko srpskih domova. Prvo u Džeksonu, gde to i danas radimo, a zatim i u ostalim srpskim domovima koji su bili „otvoreni“za posetu. Prilikom dolaska, muškarac bi tri puta zapucao… Hrist je rođen… kako bi najavio domaćinu da ljudi stižu. Pre nekoliko dekada to je trajalo i duže od tri dana da se obiđu sve srpske kuće u Džeksonu, Suter Kriku, Plimautu, Amadoru.. U susednom okrugu Kalavaras, vernici crkve Svetog Vasilija Ostroškog bi radili isto. Danas, nakon crkvene službe se odvezemo u centar i zatim do lokalnog restorana. U prošlosti, Den Vukajlović otvarao je svoj restoran u gradu, a Šarki Begović svoj u Nevadi. Restoran „Mel i Faj“nastavio je tu tradiciju na čijem parkingu se okupljaju ljudi i pucaju kako bi obavestili vlasnike Mauru Vuković Gilman i Barta Gilmana da su prvi gosti stigli. Oni se dočekuju šljivovicom, vrućom rakijom i pivom, a unutra je bogata trpeza sa
SRBI IZ DŽEKSONA KAŽU DA IM SE U BOGATOJ PROSLAVI PRIDRUŽUJU I KOMŠIJE AMERIKANCI
presjnacem, mesom, sirevima i srpskim poslasticama kao što su pita od jabuka, povitica, kolači i štrudla od šljiva - priča Vuković.
Ona naglašava da je svesna da se ova njihova tradicija ne dopada svima, ali da oni ne žele da ih ljudi pogrešno shvate.
- U pitanju je simbolika. Slavimo preživljavanje od okupacije Otomanskog carstva. Pucanje ispred domova ranije je služilo da se svim građanima stavi do znanja da su njihove kuće otvorene. Tri pucnja označavaju poziv ljudima da dođu na gozbu. Ponekad članci, fotografije i video-snimci odaju pogrešan utisak. Izgleda kao da se ponašamo nepromišljeno. Čak i ljudi iz Srbije iz velikih gradova koji tako ne slave umeju pogrešno da shvate jer to nije „ono što oni rade“. Ali mi svi dolazimo uglavnom iz seoskih sredina. Ako u budućnosti prestanemo da pucamo iz pušaka, naći ćemo drugi način, palićemo vatromet, jer to je naš način otpora i slave naše vere. Zabavno je, ima istorijsku pozadinu, bezbedno je, i nastavićemo na jedan ili drugi način ili ćemo jednostavno nestati - dodaje.
Svi meci iz kojih Srbi toga dana pucaju su ćorci sa crnim prahom i svake godine dobijaju specijalnu jednodnevnu dozvolu od grada Džeksona da se puca kroz glavnu ulicu, kao i ispred nekoliko kuća i restorana koji drže Srbi.
Pored ovoga, srpska zajdnica u Džeksonu neguje i sve ostale tradicionalne božićne običaje.
- Veoma volimo našu tradiciju, bilo da je religijska ili kulturna, a na kraju dana to je ono što su naši preci radili mnogo godina - naglašava.