Lazar 24 sata dnevno brine o bratu Vuku
Svaki dan u životu Vuka (9) je borba - da kaže, da napiše, da slika i sabira. Na svaki njegov uspeh roditelji su ponosni, ali najveća podrška mu je brat blizanac, koji sa njim deli svaki tren.
Da je povezanost blizanaca neraskidiva, puna ljubavi i žrtvovanja čak i u najtežim životnim trenucima, svedoči priča braće blizanaca Vuka i Lazara Lojkovića. Vuk (9) boluje od celebralne paralize, ali iz godine u godinu pomera granice svojih sposobnosti. Česte operacije, terapije i rehabilitacije sastavni su deo njegovog života, ali ih sve lakše prevazilazi uz brata Lazara, koji ga prati u stopu i pruža mu pomoć u svemu.
- Lazar mu pomaže oko učenja, hrani ga, čita mu, pomaže mi oko kupanja i igra se sa Vukom. On mi je desna ruka i posebno smo srećni i zahvalni što se tako ophodi prema bratu, a da to niko ne zahteva od njega - priča za „Blic“Ankuca Lojković, majka hrabrih blizanaca.
Vuk je učenik drugog razreda i školu pohađa po posebnom programu kod kuće. Na svaki njegov uspeh roditelji su veoma ponosni, a ono što je do sada postigao uliva im nadu da bolji dani tek dolaze.
- Vuk ne piše rukom, naučio je slova, piše uz pomoć kartica i slika, počeo je da uči da piše na laptopu, sabira i oduzima do 10... Planirali smo da mu obezbedimo hodalicu i laptop ili tablet sa posebnim programom za opismenjavanje, ako ne uspemo da skupimo sredstva, improvizovaćemo na našem laptopu. Za početak, lepimo ćirilična slova na tastaturu - objašnjava Lojkovićeva.
Veliki borac hoda uz pomoć majke, a njegova snaga im svima pomaže da istraju.
- Trenutno hoda uz moju pomoć, pod terapijom je zbog osteoporoze, govor ima, ali je konverzacijski loš, koristi samo desnu ruku, leva je jako loša. Bez obzira na sve, imamo razloga za sreću jer je Vuk veliki borac i svima nama podstrek da idemo dalje i rušimo granice svojih mogućnosti - kaže majka.
Vrlo je ponosna i na Lazarov uspeh, koji je prvo polugodište trećeg razreda završio sa svim peticama, bez obzira na to što je veći deo vremena provodio u bolnici s bratom.
- Lazar je nebrojeno puta domaće zadatke radio u čekaonici bolnice, ništa mu nije bilo teško. Njegova ogromna želja je da u svakom trenutku bude uz Vuka. Kada je to moguće, određenim terapijama i prisustvuje, a kada nije, strpljivo sedi u čekaonici. Primetili smo da je Vuk u njegovom prisustvu veseliji, sa njim najviše razgovara i u protekle dve godine primetno je da uz njega više i napreduje - objašnjava majka.
Budući da je Vuku cerebralna paraliza dijagnostikovana rano, već sa šest meseci, počeo je da vežba, a dosad je imao šest implementacija matičnim ćelijama i jednu fibrotomiju. Lazar je propustio samo jednu Vukovu operaciju.
- Vuk je zbog razdvojenosti patio u bolnici, a Lazar kod kuće. Od tada ga prati u stopu i čini se da upravo zbog takvog njihovog odnosa svi lakše prevazilazimo prepreke - ističe majka.
Najveću motivaciju roditeljima blizanaca koji će uskoro napuniti 10 godina pružaju Vukov vedar duh i osmeh, ali i to što je neverovatno uporan. Vetar u leđa porodici je i stalna podrška prijatelja i ljudi koje lično ne poznaju, a koji uplaćuju novac.
- Neizmerno smo zahvalni svim dobrim ljudima koji pomažu i uplaćuju novac. Posebno bih se zahvalila tviterašima zahvaljujući kojima
VUK (9) BOLUJE OD CEREBRALNE PARALIZE I U OPORAVKU JE PROŠAO NIZ TERAPIJA