Sveci pre Stepinca
Srbi i Hrvati ponovo su našli godišnjicu da se glože. Ovo odavno nije više vest pošto i jedni i drugi godišnjice netrpeljivosti već decenijama neguju na dnevnom nivou. Ako ne baš svakog dana, onda svake nedelje pojavi se datum, bolje reći, razlog za razmenu doze ratnohuškačkih poruka. Najnoviji povod bila je, treba li to ponoviti, godišnjica smrti zagrebačkog nadbiskupa u vreme NDH-A Alojzija Stepinca kojeg je Rimokatolička crkva još 1998. godine proglasila za blaženog što je korak ka imenovanju za svetitelja. Tačno 59 godina pošto je svet napustila jedna od najkontroverznijih ličnosti na ovim prostorima koju Zagreb već proglašava svecem, a Beograd smatra ustaškim vikarom, ponovo se javnost nagledala i naslušala dijametralno suprotstavljenih stavova.
#
Sveci pre Stepinca biće svi koji doprinesu istorijskom pomirenju dva naroda
Žalosno je da toj opštoj atmosferi ludila doprinose i mediji i to oni koji bi makar po osnovu finansiranja morali biti objektivni. Takav je, recimo, HRT - javni servis kojeg (pre)plaća, između ostalih, i ono malo srpskih građana što prkosi posledicama “Oluje”. Dakle, HRT je slavodobitno 10. februara objavio “dokumentarni” film o Stepincu. Zapravo, dokument o svoj podvojenosti naroda sličnog, ali nikako zajedničkog jezika. Ostvarenje HRT-A i nije bilo nikakvo ostvarenje već stari, nepotrebni okidač, najblaže rečeno, razmirica Hrvata i Srba. Pogotovo što se na tom filmu kritička reč srpskih istoričara o liku i delu Stepinca nije mogla ni čuti. Štaviše, oni na javnom servisu Hrvatske nisu ni progovorili o događajima u Drugom svetskom ratu i posleratnom periodu.
Kad se već mešovita komisija koju su, na predlog pape Franje, činili predstavnici Vatikana, SPC i Katoličke crkve nakon svih sastanaka složila da se praktično ne slaže ni u čemu o Stepincu onda se nije moglo očekivati ni od HRT-A da “nađe istinu u sredini”. U ovoj ratno osetljivoj sredini vrlo je teško naći istinu, pogotovo ne vraćanjem u prošlost, ali je, ipak, još moguće napipati tragove nade pružanjem ruku ka budućnosti.
Voleli mi to ili ne, bićemo prve komšije sve dok ne oteramo sve mlade sa ovih prostora besmislenim međusobnim optužbama, prekrajanjem istorije, ubijanjem svake perspektive. Zato će nezavisno od odluke Rimokatoličke crkve svetac pre Stepinca biti svako ko doprinese istorijskom pomirenju naroda bivše Jugoslavije. Tim putem sve do Soluna 1918. išao je čak i Alojzije kao dobrovoljac na strani srpske vojske. Sve dok nije postao zagrebački nadbiskup.