Bravo za hirurge
Marko Lazarević (16) iz Čokota kod Niša ostao je skoro u potpunosti paralizovan u strašnom udesu na prelazu u Donjem Međurovu kada su se sudarili voz i autobus. Zbog preloma dva vratna pršljena mogao je da pokreće samo jednu ruku i sve je ličilo na to da će ostatak života provesti u invalidskim kolicima.
Onda su na scenu stupili niški neurohirurzi, predvođeni dr Nebojšom Stojanovićem, koji su izveli - čudo. Operacijom su otklonili parčiće polomljenih kostiju iz pršljenova koji su pritiskali kičmenu moždinu, a potom su i nedostajuće delove pršljenova zamenili implantima od kostiju sa Markove potkolenice. Prvi rezultati su brzo bili vidljivi – mladić je počeo da oseća i pokreće i drugu ruku i desnu nogu, a nakon toga počinje da pomera i levu nogu. Lekari su onda izvršili i stabilizaciju vrata tako da odmah može i da sedi u krevetu. Nakon ove intervencije, šanse za oporavak sada su drastično porasle i svi se sada realno nadaju da će ga na jesen videti kako samostalno hoda. Ovaj podvig neurohirurga otkrio je još jedan zanimljiv podatak – rekonstrukcija vratne kičme, koja se izvodi retko gde u Srbiji, u Nišu je proteklih godina postala već rutinska operacija. Dr Stojanović o tome predaje i na stručnim kongresima, šireći znanje i iskustvo o ovoj metodi koja povređenima pruža šansu da nastave normalno sa životom.
# Možda ovi svetli primeri budu primer mladim lekarima da ostanu u svom gradu
Šta reći, dugo osim – bravo za niške neurohirurge! U situaciji kada sve više mladih i talentovanih lekara kreće put inostranstva da tamo nastavi svoje karijere, jako je lepo saznanje da u Nišu postoje stručnjaci svetskog glasa koji ne samo da su spremni da izvedu i najsloženije neurohirurške zahvate, već da i o tome edukuju svoje kolege.
Najnovija vest iz KC Niš jeste to da su se lekari Klinike za anesteziju izborili i za život Lene I. (16) iz Čokota, najteže povređene putnice „autobusa smrti“koja je više od mesec dana bila u komi zbog teških povreda glave i pluća koje preživi jedan od 100 ljudi. Njeno stanje se i dalje budno prati, njen oporavak će trajati još dugo, ali se po oceni lekara može reći da je na „bezbednoj strani“. Možda ovi svetli primeri budu zvezda vodilja mladim lekarima da ostanu u svom gradu, da svojim zalaganjem i radom stvaraju neke nove podvige iz hirurških sala i lekarskih ordinacija. Jer, ko u čuda veruje, taj i čuda stvara.