Povrće iz plastenika već napunilo pijačne tezge
ZBOG VELIKE PROIZVODNJE ZELENIŠ I PRE PRAVE SEZONE PO POVOLJNIM CENAMA
Zeleniš je na tezge pijaca ove godine stigao nešto ranije nego očekivano, ali građani mogu da ga pazare po cenama nalik onim u sezoni. Kako stručnjaci objašnjavaju, razlog tome leži u povećanoj proizvodnji povrća u zaštićenim uslovima plastenicima.
Kako tvrde prodavci, povrće je uglavnom stiglo iz domaćih plastenika, ali ima dosta i njih koji moraju da se uvezu. Upravo za njih cena je nešto viša u odnosu na sezonu. U pitanju su karfiol, patlidžan i tikvice za koje je sada potrebno izdvojiti 250 dinara. Pored njih, najviše novca treba dati za paprike i krastavce čija cena je 350 dinara. Najmanje je potrebno izdvojiti za blitvu koja je 40 dinara.
- Ukupna površina pod povrćem u privremeno i stalno zaštićenim prostorom na teritoriji naše države iznosi 5.241,8 hektara, od čega je 2.421,8 hektara pod stalno zaštićenim površinama, odnosno pod visokim plastičnim tunelima, staklenicima i plastenicima - objašnjava za „Blic“profesor Poljoprivrednog fakulteta Žarko Ilin.
Ilin dodaje da su privremeno zaštićene površine niski plastični tuneli, matirano zemljište sa neposrednim pokrivanjem zemljišta agrotekstilom, kao i poluvisoki plastični tuneli.
Na zaštićenim površinama godišnje se proizvede i do 365.000 tona najraznovrsnijeg povrća, priča profesor Ilin. On ističe da se od ukupne količine povrća proizvedenog u zaštićenim uslovima, čak 284.000 tona proizvede na stalno zaštićenom zemljištu.
- Ove količine povrća su dovoljne za državu Srbiju, međutim, mi se suočavamo sa problemom manjkova u predzimskom, zimskom i ranom prolećnom periodu, ali i sa viškovima od juna pa do kraja letnjeg perioda - navodi profesor.
Kako kaže, problem manjkova u našoj državi mahom se rešava uvozom iz zemalja sa mediteranskog područja. Tržni viškovi, sa druge strane, završavaju u Albaniji i Makedoniji, kao i u republikama bivše Jugoslavije.
Iako proizvodnja na zaštićenim površinama beleži rast od 10 do 30 odsto na godišnjem nivou, Ilin navodi da su poljoprivrednici brže mogli da se okrenu ovom vidu proizvodnje, te da veće stope zemljišta budu pokrivene plastenicima i drugim vidovima stalne zaštite.
- Interes države je da se pod sistemom zaštite, stalne i privremene, nađe 10.000 hektara, kako bi se povećao izvoz. Ovo povećanje bi na jugu dalo odgovor na uvoz iz Makedonije, jer su ove teritorije sličnih klimatskih uslova - navodi on.
Ipak, ono što koči razvoj ovog tipa proizvodnje jeste činjenica da je jedan hektar proizvodnje u zatvorenom, zaštićenom prostoru čak 10 puta skuplji u odnosu na proizvodnju na otvorenom.
- Sve ukazuje na to da je neophodno proširiti proizvodnju povrća pod zaštićenim prostorom, s obzirom na to da i broj stanovnika raste, a upravo ovaj tip proizvodnje jeste najsigurniji i najbolji za dobijanje dovoljne količine hrane - kaže Ilin ističući da je ovako
proizvedena hrana i zdravija od one proizvedene na otvorenom prostoru, jer nema insekticida, fungicida i ostalih štetnih sredstava.
Stručnjaci kažu da je povrće iz plastenika čak i zdravije