Kupujem -prodajem stranku
KAKO POLITIČARI DOLAZE DO SVOJE ORGANIZACIJE
Da li ih mrzi da se angažuju ili su racionalni? Sve je više primera da se lideri stranaka u nastajanju odlučuju da preuzmu neku od partija i promene joj ime.
Sve to je, zapravo, posledica fragmetisanja srpske političke scene, u kojoj iz nekada velikih i moćnih stranaka danas nastaje sve više novih i manjih, čiji su lideri mahom ljudi prepoznatljivi iz njihovog ranijeg političkog angažmana.
U javnosti se šuška da to preuzimanje košta, odnosno da se plaća, a pominju se i sume od nekoliko hiljada evra, do astronomskih iznosa od po nekoliko stotina hiljada evra. Da li je to zaista tako i da li se takav način formiranja organizacije isplati, nepoznanica je, pošto osim nagađanja nema dokaza o praktično trgovini u kojoj su roba zapravo političke partije.
Poslednja informacija koja je ponovo podstakla ovakve priče je da bi lider Saveza za Srbiju Dragan Đilas, koji je najavio osnivanje stranke, zapravo mogao da preuzme Zelenu ekološku partiju Zelene, koja je već registrovani politički subjekt. Ukoliko ovo bude bio slučaj, Đilas bi mogao da dobije stranku na tacni i poštedi sebe i njene buduće članove,
volontere i simpatizere, ozbiljnog posla kada je reč ne samo o prikupljanju 10.000 potpisa, koliko je zakonski potrebno, već i troškova.
Ovakav način formiranja stranaka nije nikakva nepoznanica na srpskoj političkoj sceni, niti je u pitanju bilo šta sporno u vezi s tim jer ovakvu mogućnost ne sprečava nijedan zakon niti propis.
Upravo je i lider Narodne stranke Vuk Jeremić uradio istu stvar, i to tako što nije pravio stranku od početka, već je u tu svrhu preregistrovan Narodni pokret Srbije, čiji je
10.000
potpisa je neophodno za registaciju
osnivač bio nekadašnji predsednik opštine Trstenik, a danas poslanik i potpredsednik upravo Narodne stranke Miroslav Aleksić.
Isti slučaj je i sa Srpskim patriotskim savezom (SPAS), na čijem čelu se nalazi aktuelni predsednik opštine Novi Beograd Aleksandar Šapić. SPAS je, naime, nastao promenom imena već postojećeg političkog subjekta “Puls Srbije”, koji je osnovan u martu 2010. godine u Kraljevu, na čijem čelu je bio tamošnji lokalni političar Ljubiša Jovašević, inače nekadašnji gradonačelnik Čačka.
Na ovaj način, odnosno preko već registrovane stranke, pre nekoliko godina na izbore je izašla Nova demokratska stranka (danas SDS Borisa Tadića), koja tada nije imala vremena za registraciju jer su izbori bili na pragu, pa se u tu svrhu udružila sa Zelenom strankom.
Da u svemu ovome nema ničega spornog smatraju i sagovornici “Blica”, uz opasku da je formiranje stranaka postalo ozbiljan i ne tako lak posao od kada je zakon
Sa racionalne i finansijske strane nije posredi loša stvar. S druge strane, zamerka bi mogla da bude što na neki način malo izvrćete pravila
BOBAN STANOJEVIĆ, FPN
promenjen pre nekoliko godina, i od kada je u te svrhe potrebno obezbediti 10.000 potpisa.
- Logistički i organizaciono je jednostavnije da se preuzme stranka nego da se ide korak po korak i formira nova. Da li je jeftinije ili nije, ne znam, mogu da pretpostavljam da jeste, ali je ovo lakši, brži i jeftiniji način na kraju krajeva, jer ako idete od nule, trošite i ljude i vreme i još štošta priča izvršni direktor Cesida Bojan Klačar.
Sličnog stava je i doktorand Fakulteta političkih nauka Boban Stojanović, koji kaže da osnivanje stranke nije jednostavno i da bi ih samo overa 10.000 potpisa okvirno koštala oko 50.000 evra.
- Sa te, racionalne strane, nije posredi loša stvar. S druge strane, zamerka bi mogla da bude što na neki način malo izvrćete pravila, koja je s druge strane sistem dozvolio, pa ga političari koriste, što je sasvim legitimno - objašnjava Stojanović.