Nasilje ne sme da se krije
Broj slučajeva vršnjačkog nasilja je u porastu, pokazuju podaci tužilaštava, policije i centara za socijalni rad. Stičem utisak da je to samo zato što se o tome više u javnosti priča i teže je takve slučajeve zataškati, pogotovo zbog grozne činjenice da klinci, koji skoro svi imaju mobilni telefon, dokumentuju to što im drugari biju i maltretiraju drugare po dvorištima, hodnicima i toaletima škola pa te snimke postavljaju na društvene mreže.
Nadam se da je taj problem samo postao vidljiviji, a ne češći i da će se nadležni pošteno pozabaviti njim. Ohrabrujuće je nedavno saopštenje ministra prosvete Mladena Šarčevića da je 30 direktora škola smenjeno mahom zbog nereagovanja na slučajeve vršnjačkog nasiljam, a poražavajuće je to što su o tim istim slučajevima nadležni obavešteni putem medija.
#
Škola treba da bude sigurno utočište za decu. Ko zataškava nasilje, mora da odgovara
U praksi je dokazano da nikakvo zataškavanje bilo kog vida nasilja nikada nikome nije pomoglo. Primer za to svakako je i poslednji slučaj u Poljoprivrednoj školi u Zrenjaninu gde su četiri učenika mesecima psihički i fizički zlostavljali drugara iz razreda, pa su čak i podstrekivali druge učenike da ga maltretiraju. Sve se to pokušalo zataškati, ispostavilo se na štetu svih. Da je direktorica Poljoprivredne škole reagovala na vreme, sankcionisala nasilnike i obavestila nadležne siguran sam da se nemoćna žrtva nasilja ne bi ispisala iz škole i promenila sredinu. Takođe sam siguran da učenici koji su ga maltretirali ne bi završili u jednomesečnom pritvoru, a siguran sam i da prosvetni inspektori ne bi uputili ministru prosvete zahtev za razrešenje direktorke. U ovom slučaju su stvarno svi na gubitku.
Smatram da deci škola mora biti utočište u kome će se osećati sigurni, a za njihovu sigurnost zaduženi su direktor i profesori koji imaju vaspitno-obrazovnu ulogu. U ovom slučaju oni su u toj ulozi zakazali nečinjenjem i ne prijavljivanjem nasilja. Smatram da su nasilnici dovoljno mladi da bi ih na samom startu i blaga kazna omela u nastavku činjenja zlodela i da su profesori i direktorka zanemarujući svoju vaspitnu ulogu delom krivi za to što su im učenici završili u pritvoru, što je, siguran sam, veliki šok za petnaestogodišnjake.
Zbog svega toga, ništa se ne sme zataškavati, treba pravovremeno i preventivno delovati i podstaći učenike da prijave nasilje, ali i nadležne u školi animirati da rade pošteno svoj posao. Nijedno dete bilo koje veroispovesti, nacije ili orijentacije, sa viškom ili manjkom bilo čega, sa ovakvim ili onakvim mišljenjem i stavom, ne sme trpeti bilo kakav vid nasilja. Tako kaže zdrav razum, tako nalaže zakon i svako ko se s tim ne slaže ili pokušava da na bilo koji način zataška takve slučajeve mora pred istim odgovarati.