Zašto je „Irac” najskuplji Skorsezeov projekat
0Iona
NOVI FILM MARTINA Skorsezea “Irac” (The Irishman) otvoriće Filmski festival u Njujorku 27. 9. i zatvoriti festival u Londonu 13.10, a pre nekoliko dana pojavio se i prvi trejler ovog ostvarenja koje je u znatnoj meri rađeno sa specijalnim efektima podmlađivanja. Da li smo na pragu filmske revolucije?
U filmu “Irac” Robert de Niro (75) igra Frenka - Irca Širana, veterana II svetskog rata, vođu radničkog sindikata i profesionalnog ubicu na platnom spisku mafijaške porodice Bufalino. Al Paćino (79) je Džimi Hofa, sindikalni aktivista blizak organizovanom kriminalu i Širanov dugogodišji prijatelj koji je misteriozno nestao jula 1975, dok je Džo Peši mafijaški bos Rasel Bufalino. U filmu igraju i Bobi Kanavale, Harvi Kajtel, Ana Pakvin i Rej Romano. Većinu glumaca gledaćemo u hronološkom rasponu od nekoliko decenija, što je postignuto pomoću šminke i vizuelnih efekata. Najveću radoznalost filmskih sladokusaca izazvalo je digitalno podmlađivanje koje je radila kompanija Džordža Lukasa “Industrial Light and Magic”.
- Uzbuđen sam što ćemo konačno moći da podelimo ovaj film sa publikom posle toliko vremena - izjavio je De Niro, kome je ovo deveta saradnja sa Skorsezeom. Pretprodukcija “Irca” rastegla se na 12 godina, najviše zbog toga što nijedan studio nije želeo da finansira skup proces digitalnog podmlađivanja. Na kraju je spas ponudio “Netfliks”, striming mreža na kojoj će film premijerno biti prikazan ove jeseni, na vrhuncu kampanje za Oskare. Osim na “Netfliksu”, film će se naći u odabranim bioskopima.
Selektor Njujorškog filmskog festivala Kent Džouns rekao je da je “Irac” zabavan, napet, slojevit, duhovit i, kao svi veliki filmovi, apsolutno jedinstven. “To je delo majstora urađeno sa takvim poznavanjem filmske umetnosti kakvu sam retko viđao”, dodao je Džouns.
Film je trebalo da bude gotov još na proleće, ali je proces podmlađivanja dobrano namučio Skorsezea. U razgovoru sa britanskom rediteljkom Džoanom Hog za potkast “A Bigger Canvas” Skorseze je priznao da je bio zabrinut kako će sve na kraju ispasti.
- Toliko smo navikli na te glumce sa svojim sadašnjim, starijim licima, da sam se brinuo kako će izgledati kada realne scene ispresecamo flešbekovima sa podmlađenim verzijama. Trebalo je da izgleda uverljivo. Najviše smo radili na očima. Morali smo da ispeglamo bore, ali da zadržimo isti pogled, što se pokazalo kao veliki izazov. Morao sam da provalim šta je to bilo u njihovim očima što mi se dopadalo: intenzitet pogleda, ozbiljnost ili pretnja u očima? Kako to da dobijem? Nisam imao pojma - bio je iskren Skorseze. On nije usamljen kada je reč o sumnjičavosti prema tehnici podmlađivanja. Iako može da deluje impresivno, do sada je bilo slučajeva kada baš i nije funkcionisala.
Kritičarka “Njujork tajmsa” Manola Dargis pisala je o “čudnom, dekoncentrišućem digitalnom fejsliftu” koji je Kurt Rasel dobio u “Čuvarima galaksije 2” dok je Endru Grutadaro iz “Ringera” primetio da gledajući Roberta Daunija Džuniora u filmu “Kapetan Amerika: Građanski rat” ima jeziv utisak da ne gleda osobu već neki entitet koji imitira živo biće. Slični, uzdržani komentari pratili su i podmlađenu pojavu Entonija Hopkinsa u TV seriji “Zapadni svet”, Samjuela L. Džeksona u “Kapetanu Marvelu” ili Majkla Daglasa u “Čoveku-mravu”. Krajem godine i Vil Smit će proći kroz isti proces u filmu “Blizanac” (Gemini Man) Anga Lija, u kojem igra ubicu koji upoznaje svoju mlađu verziju. Međutim, sem “Neobičnog slučaja Bendžamina Batona” Dejvida Finčera iz 2008, Skorsezeov “Irac” je drugo ostvarenje koje koristi podmlađivanje izvan naučnofantastičnog žanra.
Novinar “Gardijana” Kaspar Salmon citirao je tim povodom dr Ijana Malkoma (Džef Goldblum) iz filma “Park iz doba jure”: “Vaši naučnici su toliko okupirani time da li mogu ili ne mogu nešto da urade, da se ni za trenutak nisu zapitali da li bi trebalo (to da rade)”. Tehnologija podmlađivanja svakako utiče impresivno na gledaoce, ali ne postiže uverljiv osećaj mladosti kao što bi to učinio neki fizički mlađi glumac. Starenje ne donosi sa sobom samo bore, već i promene u stavu, kretanju, gestikulaciji, mimici, ali i u psihologiji osobe. Da li će se naći digitalni plastični hirurg koji će dovoljno uverljivo da uradi svoj posao? Filmski poznavaoci zasad su većinom protiv ovog zabrinjavajućeg trenda.
“Efekti poznati kao digitalno ulepšavanje već su postali nezaobilazna stavka u glumačkim ugovorima. Postizanje fizičke savršenosti nikada nije bilo pristupačnije. Ipak, to je mač sa dve oštrice za dramske umetnike. Iako mogu za svega nekoliko dana rada sa stručnjakom za specijalne efekte da dostignu besprekorni fotorealistični ideal, šta će se desiti ukoliko publika ili producenti počnu više da cene iluziju od realnosti? Ako nas već brine ogroman uticaj lažnih vesti, šta će biti kada većina nas više ne bude u stanju da prepozna prava (ljudska) lica?”, pita se Džastin Smit, novinarka kanadskog “Nešenel posta”.