Filmski festival u Herceg Novom
Fokus ovogodišnjeg festivala na izvestan način je na crnogorskoj kinematografiji samim tim što su u glavnom programu četiri filma rađena u crnogorskoj produkciji (“Grudi”, “Dohvati nebo”, “Ti imaš noć”, “Mamonoga”) i tri koja su manjinska koprodukcija (“Sam samcat”, “Granice kiše”, “Ajvar”).
No, pažnju je privukao i pomenuti rumunski film čiji je reditelj i gost festivala.
Monstrumi ili…
“Monstrumi” su ostvarenje premijerno prikazano na Berlinale Forumu gde je nagrađeno nagradom Fipresci žirija, a na Festivalu u Sofiji pripala mu je nagradu za najbolji film.
Uprkos naslovu nema u filmu eksplicitno monstruoznih scena, naprotiv, ali ima dubokih, snažnih pitanja i suočavanja sa sofisticiranom monstruoznošću oko i u sebi.
Priča, između ostalog, prati mlađi bračni par bez dece, a film počinje situacijom u kojoj se ta mlada žena sa puta taksijem vraća kući… I kada stigne na adresu, ne želi da ode do svoga stana. Plaća pomalo začuđenom taksisti višestruku svotu da provede noć u kolima.
Prethodno, iniciran bizarnim, usputnim zbivanjem, taksista će izgovoriti rečenicu koja će zaparavo kasnije pulsirati kroz čitav film; “Ili je stvarno sve toliko loše ili ja ne volim ljude”…
Taj njihov neobavezan dijalog s početka zapravo, uverljivim filmskim sredstvima, nagoveštava ono što će - kroz nepretenciozne, mirne scene - snažno pulsirati tokom filma.
Primerice; na njegove reči: “ne izgledate srećno, zato sam pomislio da vas neko vara”, ona će odgovoriti “zašto koristiš klišee, umesto da razmisliš”…
Iz scene u scenu, u filmu u kome se zapravo ništa spektakularno, čak i neobično ne dešava, ali drži svu pažnju, slojevito se otvara pitanje zna li čovek zašto je tu gde je, s tim s kim je, koliko odgovara društvenoj ulozi, koliko sebe (ne)krivi što (ne)odgovara, da li uopšte zna šta (ne)očekuje i od sebe i od drugih, koliko monstruoznosti (ne)donosi i prema sebi i prema drugima…
Jedna od tema, posebno u središnjem delu filma, jeste homoseksualizam. Scena u kojoj je njen muž sa svojim partnerom je izuzetna. Nimalo vulgarna, nimalo odurna… Naprotiv. A budući da je partner dobro situirani uposlenik uspešne kompanije koji radi u inostranstvu, otvoriće se i pitanje savremenih odlazaka u pečalbu pod okriljem EU.
“Volim ovu zemlju”, kazaće supružnik koji je, na svoj način, vezan i za ženu mu, dodajući: da voli činjenicu da razume jezik na način da shvata i podtekst….
Suptilno je u filmu oslikana i dubina problema koji izrasta iz situacije u kojoj čovek ne razaznaje šta je on, šta norma, kakav mu je odnos prema sebi u normi i normi u sebi…
Na konferenciji za novinare reditelj je, između ostalog, rekao i da je pitanje dece, odnosno roditeljstva svojevrsan tabu u smislu da je prisutno snažno društveno očekivanje u odnosu na obaveznost roditeljstva…
Taj pritisak da postanu roditelji u filmu na ovaj bračni par vrši i njegova baka, inače pitoreskna, držeća starica.
“Nemam dete zato što nemam šta da mu ponudim osim nesigurnosti i straha”, odgovoriće joj mlada, lepa, uspešna žena u žudnji da uhvati dosluh i sa sobom i onima oko sebe.
U jednoj od poslednjih scena njih dvoje ne umeju da odgovore jedno drugom na pitanje zašto si ti sa mnom.
Ukratko, rumunski film “Monstrumi” odlikuje suptilna aktuelnost i hvale vredan filmski jezik.
Slabost
Na interesantan način se “monstrumi” uklapaju u ovogodišnju selekciju dugometražnog igranog filma ovogodišnjeg 33. Filmskog festivala Herceg Novi u kojoj su, kroz pomenuti crnogorski, kao i regionalni film, prisutne i socijalne teme, balkanska zbilja…
Selektor Ivan Bakrač je, između ostalog, rekao:
- Tradicija filmova iz zemalja bivše Jugoslavije da se bave ratom, raspadom saveza pa i beskonačnim posledicama svega toga, navela me je da dobro pogledam da li se zaista nešto mijenja u kinematografiji našeg regiona. Shvatio sam da su te teme i dalje tu. Ne nužno rat, ali svakako neke posledice i razne vrste slabosti. Međutim, upravo drugačiji tretman tih opštih regionalnih slabosti, kroz novije, a međusobno veoma različite pristupe, pokazao mi je da se nešto novo ipak dešava.
Nakon osvrta na svaki film iz selekcije, napomenuo je i da su teme koje obuhvataju razne vrste slabosti povezale međusobno vrlo raznolika, filmska ostvarenja.
- Neka imaju izrazito poetičan filmski izraz, neka svojim naturalizmom pokreću emociju gledalaca, neka prkose malim budžetima i uspevaju da iskreno ispričaju vrlo univerzalne priče, iako smeštene u naš milje. Od prikaza veoma ličnih slabosti, preko posledica slabe prošlosti pa do slabosti državnih institucija danas, ovi filmovi nas vode kroz ideje i estetike balkanskih autora koji će, nadamo se, zahvaljujući (ne samo) slabostima Balkana, sa svojim delima i u budućnosti stići mnogo dalje od njegovih granica.
Večeras na Kanli-kuli na programu je “Ajvar” Ane Marije Rosi, koji dolazi sa priznanjem osvojenim na nedavnom Festivalu evropskog filma Palić, a potom je na programu film “Granice kiše” Vlastimira Sudara i Nikole Mijovića. Festival se završava sutra svečanim uručenjem nagrada i projekcijom kanskog pobednika, filma “Parazit”.
Slojevito se otvara pitanje zna li čovek zašto je tu gde je, s tim s kim je, koliko odgovara društvenoj ulozi, koliko monstruoznosti (ne)donosi i prema sebi i prema drugima…