Raspucali se Ožegović i Sadik pred Malatiju
Napadači Partizana veruju da će se serija nastaviti i protiv turskog kluba u Ligi Evrope.
ČETIRI OD ČETIRI učinak je fudbalera Partizana u novoj sezoni. Crno-beli su kao plitku reku pregazili Konahs Ki (1:0 i 3:0), a posle 1:0 sa Inđijom na startu Superlige, u nedelju uveče u Humskoj je pala i Mačva (4:0).
Ekipa Save Miloševića ostavila je sasvim solidan utisak i mirne duše može da očekuje meč sa Malatijom (četvrtak, 21 sat) u trećem kolu kvalifikacija za Ligu Evrope. Turski klub je za klasu jači od svih protivnika sa kojima se Partizan sreo u poslednje dve nedelje i ovo će biti prava provera snaga.
Milošević se trudio da priliku da svim igračima, tako da je duel sa Mačvom u startnoj postavi počeo Ognjen Ožegović, dok je Umar Sadik ostao na klupi. Kako god, obojica su bili strelci i pokazali su da se nastavlja borba za devetku.
- Četvrta utakmica bez poraza, ali me više raduje što nismo primili gol. I verujem da ćemo tako nastaviti u četvrtak jer znamo da u evropskim utakmicama gol u gostima donosi veliku prevagu. Nadam se pobedi bez primljenog gola i samo da nastavimo ovako kako smo igrali do sada. Postigao sam gol, ali mislim da je to sve plod timskog rada, zajedništva, dobre igre, kompaktnosti, a ne srljanja. Na nama špicevima ostaje da napadnemo prvu stativu, ja sam to uradio, postigao gol, ali me raduje pre svega dobra igra, razmene pasova, asistencija... Sve je to dobra uvertira za Malatiju - sumirao je Ožegović.
Nigerijac Sadik je bio precizan u 90. minutu za prvi gol u crno-belom dresu.
- Trebalo je da postignem gol u prvoj utakmici protiv Inđije, ali nisam. To uglavnom tako ide, kada nešto jako želite, morate da budete strpljivi. Trener mi je rekao da mislim na igru, a ne na gol. To je ono što sam pokušao da radim protiv Mačve i eto konačno sam strelac. Želeo bih da zahvalim saigračima. Oni su fenomenalni, kao i stručni štab. Sjajno se osećam ovde jer se niko nije ljutio na mene kada sam promašivao, već su mi davali podršku - rekao je Sadik.
On kaže da se odomaćio u Beogradu i da je progovorio srpski...
- Porodica mi je najveća podrška, pogotovo moja sestra. Naučio sam i dosta srpskih reči, ali ne bih da ih izgovaram - našalio se Umar Sadik.