AKO BOJKOT PROPADNE, KAKVA OPOZICIJA OSTAJE U SKUPŠTINI?
Ako bojkot o kojem mesecima unazad pričaju predstavnici, pre svega opozicije okupljene oko Saveza za Srbiju (SZS), ne uspe, nova realnost bi mogla da bude sa radikalima kao glavnom opozicionom snagom u parlamentu.
Doduše, možda jedina, ali sasvim sigurno njen najveći deo s obzirom na to da je SRS stranka koja bi, prema aktuelnim istraživanjima, najverovatnije prešla izborni cenzus.
„Jasno je da na izbore, pored stranaka vladajuće koalicije, izlazi SRS, koja u aktuelnom kontekstu (kao i često kroz svoju istoriju), više služi kao opozicija opoziciji nego vladi. Taj stav će verovatno zauzeti i minorne stranke i pokreti sa manje ili više izraženim vezama ka SNS, kao što su Zavetnici, Srpska desnica i ostala vesela družina. Slično važi i za veće partije nacionalnih manjina koje u aktuelnom političkom sistemu svoje preživljavanje i ostvarivanje (manjinskih) interesa nužno traže isključivo kroz učešće ili podršku vladajućim koalicijama, pa za njih bojkot nije opcija“, piše Dejan Bursać, iz Instituta za
političke studije, za portal Talas.rs.
Ukoliko scenario definitivno bude bojkot, što bi prema najavama trebalo da se zna na jesen, i još ako bude neuspešan, aktuelne građanske stranke dobiće svoje “zamenike” u poslaničkim klupama, oličene mahom u desno orijentisanim strankama.
DESNI PARLAMENT
Kako za “Blic” objašnjava izvršni direktor Cesida Bojan Klačar, ako bojkota bude, on će za posledicu imati ozbiljno prekomponovanje političke scene.
- Ako se desi da, recimo, izbore bojkotuju samo stranke okupljene oko SZS, ne treba isključiti mogućnost da SRS, PSG, SPAS Aleksandra Šapića i DSS budu neka nova opozicija u parlamentu jer su po svim istraživanjima svi oni oko cenzusa. S druge strane, ako se PSG ipak priključi Savezu i podrži bojkot, onda bi pored vladajuće koalicije, u poslaničke klupe ušli radikali, DSS i SPAS, pa bismo u tom slučaju dobili parlament desnog centra, pa i ozbiljnom desnom orijentacijom - pojašnjava Klačar.
Ova situacija bi, kaže, za opoziciju mogla da bude jedna sasvim nova realnost.
- To, međutim, može biti i problem za društvo u celini jer bi sve to moglo da se desi u momentu kada se očekuje rešenje kosovskog problema. Sa takvim sastavom parlamenta mogućnost da se on reši se umanjuje. Takođe, u obzir treba uzeti i evropsku orijentaciju, jer je reč o strankama koje su anti-eu orijentisane, a upravo je približavanje EU nešto što nas takođe u perspektivi očekuje. Sve to ne bi bilo zgodno ni za vladajuću većinu jer bi imala problem sa podrškom - priča Klačar.
MAČ SA DVE OŠTRICE
Kaže i da u slučaju ovakvog scenarija u parlamentu ne bi bilo predstavnika druge, građanske, demokratske opcije, koja u Srbiji nije mala.
- To je generator za nezadovoljstvo. Sužen bi bio i ventil za te nezadovoljne jer gde će se onda to nezadovoljstvo artikulisati ako nema institucionalnog nivoa, a to je parlament - ističe on.
S druge strane, kaže, ako pak bojkot bude uspešan, opozicija može da bude mirna.
U slučaju manje izlaznosti, svim kandidatima za poslaničke klupe biće potreban manji broj glasova za cenzus, što odgovara onima koje se vrte oko cenzusa.
KO NIJE ZA BOJKOT?
Bursać navodi da stranke koje će učestvovati u bojkotu imaju šansu da postanu deo glavne opozicije Vučiću i “stanu u red” za vlast kada on padne.
„To je logika stranaka
U slučaju ovakvog scenarija u parlamentu ne bi bilo predstavnika druge, građanske, demokratske opcije, koja u Srbiji nije mala BOJAN KLAČAR IZVRŠNI DIREKTOR CESIDA AS
AKO NA IZBORE NE IZAĐU SAMO STRANKE SZS, SRS, PSG, SPAS I DSS MOGU BITI NEKA NOVA OPOZICIJA
SZS, koje u ovom trenutku uglavnom retorički čvrsto stoje na liniji bojkota. Za bojkot su i DJB i Nova Srbija, iako je njihov domet trenutno veoma upitan. Neslaganje očigledno postoji unutar jednog krila DS, a ono je zasnovano na potpuno racionalnoj računici“, piše on i navodi da bi iz perspektive opozicione stranke zaista moglo da se izgubi sve - finansije, prisustvo u javnosti, učešća u vlasti i odlučivanje na lokalu, prilike za zapošljavanje članstva... Upravo to može da bude motiv za nove-stare stranke da se profilišu i okupe glasače.
„Zbog toga bojkot nije opcija za najavljenu koaliciju SPAS i DSS, a verovatno zbog toga svoje opcije otvorenim drži i PSG. Isto važi i za Novu stranku. Čini se da deo ovih aktera čeka da vidi reakcije i prve efekte kampanje SZS za bojkot. Ostaje dilema šta je logika manjih stranaka koje su protiv bojkota, poput LDP, budući da se zbog skromne podrške i infrastrukture ne mogu nadati ulasku u parlament, a i koalicioni potencijal im je nizak“, piše on.
Protiv bojkota je i LSV, ali, kako navodi Bursać, “njima baza podrške u pokrajini nalaže učešće na vojvođanskim izborima, ali je upitno s kim bi mogli u koaliciju na republičkim”.