ŽIVOT JE POSVETILA NAJMLAĐIMA
Pozorišna rediteljka Slobodanka - Caca Aleksić, suosnivačica Pozorišta “Puž” sa suprugom Brankom Milićevićem, preminula je juče ujutro u Beogradu u 78. godini, nakon kratke i teške bolesti.
Slobodanka - Caca Aleksić počela je da režira u Zrenjaninskom pozorištu, a zatim u Ateljeu 212, u Narodnom pozorištu, Beogradskom dramskom, da bi sa suprugom Brankom Milićevićem osnovala Pozorište “Puž”, čiji je bila i prvi direktor sve do 2005. godine. U tom teatru za decu je režirala predstave: “Tajna super blaga”, “U svetu postoji jedno carstvo”, “Gospodar pesme”, “Čarobni nos”, “Džinovska torta”, “U laži su kratke noge”, “Klovn Sima”, “Brankov urnebes”, “Gusarijada”, “Zlatna ribica”, “Raspevani jubilej”…
Glumica Zlata Numanagić, koja je često igrala u “Pužu” kaže da čovek nikad nije spreman za odlazak bliskih ljudi.
- Pre svega mogu da kažem da smo bili prijatelji, a na drugom mestu počastvovana sam jer sam igrala dosta u „Pužiću“, gde još uvek imam tri naslova. To nikad više neće biti isti „Pužić“, što se mene tiče. Naravno, uvek sam ih, ne volela nego obožavala, mislim na Cacu i Branka, jer su mi neodvojivi, oni su timski radili i bili su u tome nepobedivi - kaže za „Blic“Zlata Numanagić.
- Vrlo često sam u intervjuima isticala, kada kažem gde sve radim, da radim i u „Pužiću“i da bi takozvano veliko pozorište trebalo od njih da nauči kako se pravi ozbiljna predstava, misleći na ozbiljnost pristupa predstavi: studiozno, temeljno i s poštovanjem prema deci, kao publici - navodi poznata glumica i dodaje da je nju to pozorište vraćalo uvek na prapočetak bavljenja ovim poslom.
- Kada smo bili idealisti i kada smo bili akademski čistunci, kada nije bilo laži, prevare, nego ogromne zabave i pravljenja dobrih predstava - ističe Zlata Numanagić.
Caca Aleksić je diplomirala režiju na Pozorišnoj akademiji u klasi prof. Dr Huga Klajna, zatim je bila stalni reditelj u pozorištu u Zrenjaninu. Nakon toga je od 1971. gradila karijeru
Otkrila sam da su deca mnogo bolja publika od odraslih. Navijaju, slađe se smeju od odraslih...
u Beogradu, Novom Sadu, Prištini, Njujorku, Ljubljani, Zenici… U Ateljeu 212 je režirala “Hamlet u podrumu” i “Okovani Prometej”, koje spadaju u istoriju našeg pozorišta, a od ostalih predstava se izdvajaju “Dugo putovanje u noć”, “Čegovići”, “Antigona”, “Tom Pejn”, “Britanik”, “Stolice”, “Kenedijeva deca”... Nakon toga se potpuno posvetila stvaralaštvu za decu i sa Brankom Milićevićem Kockicom osniva Putno pozorištance, a zatim kada dobijaju salu pretvaraju u danas čuveno Pozorište “Puž”.
- Otkrila sam da su deca mnogo bolja publika od odraslih. Navijaju, slađe se smeju od odraslih, više se brinu šta će se desiti glavnom junaku, više se raduju - govorila je Slobodanka - Caca Aleksić.
Ona je isticala da je svesno sa suprugom izabrala da njihovo dete bude - pozorište.
- Da smo imali decu, ne bismo se tako predano mogli baviti umetnošću i zato smo ovu odluku doneli još u mladosti. Iz toga je proistekao jedan skladan brak jer smo “rodili” kreativno pozorište - izjavila je poznata rediteljka.
Tokom bogate profesionalne karijere dobitnica je brojnih nagrada za režiju za decu i odrasle, među kojima su i nagrada za režiju na Vojvođanskom festivalu, na Festivalu „Joakim Vujić”, na Festivalu u Kotoru, dobitnica je nagrade „Bojan Stupica”, vlasnica je „Zlatnog beočuga“za trajni doprinos kulturi Beograda, kao i Aprilske nagrade grada Beograda i priznanja „Zvezda među zvezdama“.
Tokom bogate profesionalne karijere dobila je brojne nagrade za režiju za decu i odrasle