,6.5(1267 (02&,-A , 2*2/-(1267
Beogradska kantautorka Ana Ćurčin, kada se pojavila sa akustičnom gitarom na bini, postala je prepoznatljivo ime na mladoj domaćoj “amerikana” sceni, baziranoj na kreativnim uticajima američkih muzičara i njihovoj tradiciji stvaranja autorskih pesama. 1e
PRVI ALBUM “SKETCHES of Belonging” bio je u nekim momentima njena intimna ispovest u kojoj je publika prepoznala Anin kvalitet, sada je objavila svoj drugi studijski album “Differences”, ovoga puta sa bendom potpisan kao “Ana & The Changes”, a veliki promotivni koncert održaće u Domu omladine Beograda 4. oktobra, kao deo ovogodišnjeg izdanja muzičkog festivala Indirekt.
- Želimo susret sa beogradskom publikom koja nas prati od pre “Sketches of Belonging”, u kojem ćemo podeliti naš, na neki način novi, izgrađeni, manje akustični zvuk nego što je bio dosad. Radujemo se da sviramo pesme sa novog albuma i proslavimo činjenicu da smo objavili deset pesama pod naslovom “Differences” nakon godinu dana od ulaska u studio kad smo ga snimali. Takođe, važno nam je što će nam se pridružiti bubnjar Marko Benini, koji je sa nama i kreirao i snimao album, takoreći specijalno se za ovu priliku vraća iz Južne Afrike, doduše usput, do Italije. Bićemo u najširem dosad sastavu na bini, “Ana & The Changes” će 4. oktobra činiti Goran Antović - klavijature, Marko Cvetković - bas, Marko Benini - bubanj, Miloš Šikman - perkusije, i meni posebno draga činjenica, imaću koleginice pored sebe Ivanu Vukmirović i Nevenu Filipović u ulozi bek vokala. Ivana je sa nama i snimala album, pa mi je drago da je skoro cela ekipa tu. Veliko zadovoljstvo mi je da će nam koncert otvoriti sastav “Byron” iz Rumunije koji imaju veliki autorski opseg da podele sa beogradskom publikom, a pevač i kantautor Dan Byron nam se i pridružio na prvom singlu “Take my hand”. Pozivamo publiku da proslave sa nama ovaj bitan trenutak, čuju nove pesme ali i da upoznaju nešto kvalitetno i zaista vredno pažnje, kad je reč o sastavu “Byron”.
3ublika te je upoznala kao kantautorku, a sada nastavljaš u novom svetlu, sa bendom iza ili pored sebe. Kako ti se čini rad na albumu sa muzičarima sa različitim senzibilitetima? - Upravo je to suština albuma kad je reč o muzičkom opisu i različiti senzibiliteti su uticali na to kako će se žanrovski oblikovati pesme. Za razliku od prvog albuma kad sam dolazila sa gotovim pesmama, tokom proteklih par godina pesme sa albuma “Differences” (Različitosti) nastajale bi tako što bih došla sa sirovom idejom i zajedno sa bendom ih razrađivala. Rad na ovom albumu je ujedno za mene bio i kao studije, jer sam ulazila u zanatski deo rada, radila na tekstovima, harmoniji, formi, na mnogo temeljniji način se bavila aranžmanom i instrumentalnim delovima, i ono što je najlepše - radili smo to kao kolektiv, pa su ovo postale zajedničke pesme koje je producirao ceo bend. Rad sa Goranom Antovićem, koji je snimao, miksao i masterovao kompletno ceo album ponovo mi je pomogao da pomerim svoje granice i iznesem mnogo više nego što sam mislila da mogu, a zvučno smo postigli nešto iza čega svi ponosno stojimo.
Singl “Differences” je primetno drugačiji, veseliji u odnosu na ceo tvoj prvi album, uzela si i električnu gitaru. Da li je to put na kome trenutno vidiš sebe?
- Električnu gitaru su mi Marko Cvetković i Miloš Tomišić (guitar maker) poklonili pretprošlog leta, čini mi se, i baš taj instrument koji su oni zajedno kreirali (zove se Dave I) mi je toliko legao da sam poželela da je sviram i od tad je električna gitara počela da se uvlači u pesme. Kad sam pravila spisak gitarista za koje sam smatrala da bi mogli da odsviraju električnu gitaru na albumu, dodala sam pet, šest imena, ali i sebe na kraju spiska. Nekoliko dana sam razmišljala na tu temu i odlučila da postavim taj cilj da i tu napredujem i da napravim i odsviram sve gitarske deonice, akustične i električne, na albumu. Koji god da je rezultat, znala sam da će me negde odvesti, a važno nam je bilo da prenesemo zvuk sa bine na ploču, ali i da zvuk sa ploče bude naš zvuk na bini, pa je ta odluka vezana i za taj naš bendovski princip.
Ģta je bila glavna inspiracija za ovaj album?
- Kad su u pitanju tekstovi, inspiracije su dolazile iz raznih iskustava, neke pesme su napisane kad sam radila u keteringu u Njujorku (Ice cream, Stay with me). “Take my hand” je nastala u saradnji sa Igorom Simićem jer me zvao da uradimo dve numere sa kompilaciju igrice “Golfclub: Wasteland”. Poslao mi je prvu verziju teksta, pa smo je zajedno pretočili u pesmu, i postoje dve verzije te pesme, jedna u produkciji Shaneja Berryja, druga u našoj. Muzički je najveća inspiracija naša hemija unutar benda i ljubav prema muzici i to što volimo da sviramo zajedno.
Tvoje pesme inače karakteriše autobiograiski pečat. Koliko je teško ogoliti se pred svetom i prepoznaje li publika tu iskrenost?
- Naša publika se uopšte ne boji da taj utisak podeli sa nama i to je nešto što nama mnogo znači. Iskrenost, emocija, ogoljenost - upravo je i to nešto što čini suštinu ovog benda i zato i nastavljamo da sviramo zajedno ali i rekla bih da se trudimo da čuvamo to. Meni je lično to mnogo važno i veoma mi je drago kad publika to prepozna.
Koliko je amerikana i indi rok muzika danas popularna na domaćoj i regionalnoj sceni?
- Čini mi se da je u proteklih nekoliko godina publika upoznala veći broj bendova, kantautorki i kantautora i da se svako malo pojavljuju nova imena na sceni. Rekla bih da ima i dosta svirki, kako u Beogradu tako i u regionu i da izlazi dosta novog materijala. Ne znam da li mogu sa slobodom da kažem da je i publika nešto šira nego pre, ali mogu sasvim sigurno da kažem da svi muzičari i muzičarke pronalaze svoju publiku i svojim radom dobijaju veću popularnost. Na medijima, agentima, bukerima, festivalima je da takođe pruže veći prostor upravo za ovaj deo muzičke scene jer mi se čini da indi rok domaća i regionalna scena i te kako ima šta da ponudi široj publici i da će se prepoznati vrednost i da će svako pronaći nešto za sebe, samo da se trudimo da je učinimo još vidljivijom. Od januara 2019. godine vodim i platformu Sofar Sounds Belgrade - to je globalna volonterska platforma putujućih tajnih intimnih koncerata. Drago mi je da kažem da je interes veliki i da beogradska publika vrlo rado dolazi da čuje koncerte iako uopšte ne zna ko će svirati. Uvek sviraju po tri izvođača i to je sjajna platforma kako za afirmisane tako i potpuno nova imena da se sretnu sa novom publikom, ali i odsviraju koncerte u potpuno intimnim okolnostima.
Možeš li se potpuno posvetiti muzici, da li od nje može da se živi?
- Ja jesam posvećena muzici ali ta reč “potpuno” je velika privilegija koja se retko dostiže. Važno mi je bilo da u nekom periodu odvojim više vremena za muziku i da sam sebi omogućila da sednem u auto i putujem po regionu i Evropi svirajući akustične koncerte, da sam imala i to iskustvo. Sve vreme sam mo
Kad su u pitanju tekstovi, inspiracije su dolazile iz raznih iskustava, neke pesme su napisane kad sam radila u keteringu u Njujorku
rala da razmišljam o dodatnim poslovima i iz moje perspektive je potpuno jasno da mora da se radi više stvari da bih mogla da uživam u muzici, ali i da bih mogla da joj se posvetim. Sigurna sam da neko i može da živi od muzike ali je u to uloženo jako mnogo vremena, truda i retki su pojedinci koji mogu da žive od jednog benda ili jednog projekta. Za mene je ovaj naš bend taj važan muzički projekat i želim da sa svojim bendom ostvarimo kontinuitet i nastavimo da pravimo i sviramo muziku zajedno. Takođe, rado ulazim u pozorišne projekte, filmove i saradnje, pa sam ove godine imala prilike da uradim muziku za predstavu “Kiri i Klodel” po tekstu Monje Jović u režiji Ivana Jovića u Lazarevačkom pozorištu.
8 jegnop Seriogu si owišla u 1jujork .oja je najveća lekcija koju nosiš i] $Perike"
- Njujork je bio odličan trening. Ustajala sam u četiri ujutru, išla autobusom do (veganske) pekare, tovarila peciva, vozila kombi od Bruklina do Menhetna, postavljala štand na ulici i narednih osam sati na 40 stepeni i ludački visokom procentu vlažnosti vazduha prodavala veganska peciva. Pokušavala sam da dobijem posao u muzeju sladoleda (jasno je koliko je to zvučalo privlačnijim od ovog posla koji sam imala), ali nisam bila dovoljno entuzijastična povodom sladoleda na online razgovoru za posao, pa sam ipak nastavila da prodajem mafine i tako je jednog popodneva nastala pesma “Ice cream” koja se nalazi na albumu. Odlično je bilo sebe ubaciti u taj “mode” opstanka i borbe u jednoj potpuno stranoj i divljvoj sredini, pa vas još na sve to izujedaju stenice, a vi imate alergijsku reakciju, ali nikako niste u prilici da odete kod lekara. S druge strane, uspela sam da odem ne neke “open majkove” i vidim kako izgleda ta neka scena, odsviram nekoliko koncerata. Lekcija je bila da moram da nastavim da radim na svim poljima kad je u pitanju muzika.