Večeras u BDP premijera “Sumrak bogova”
Na Novoj sceni Beogradskog dramskog pozorišta večeras (20.30) je premijera predstave “Sumrak bogova” u režiji Jagoša Markovića. Inspirisan kultnim istoimenim Viskontijevim filmom, Ivor Martinić potpisuje scensku adaptaciju priče o usponu i propasti bogate nemačke porodice industrijalaca.
Drama se oslanja na događaje koji postoje u originalnom scenariju. Nacizam u Nemačkoj postepeno cveta, stara aristokratija bespovratno propada, a vodeća mesta u državi, polako ali sigurno, preuzima Hitlerova Nacionalsocijalistička partija. Od momenta kada je izgorela zgrada Rajhstaga pa sve do ozloglašene “noći dugih noževa”, komad prati raslojavanja i sukobe unutar nacističkog društva, ali pre svega kroz sliku moralne erozije jedne elitne porodice i njihovom ponašanju u novim istorijskim okolnostima. Moralne norme gube vrednost, svako ponašanje biva dozvoljeno, plemenitost potcenjena, umnost takođe... Na površinu isplivavaju najtamnije strane ljudske prirode - pohlepa, bezočnost, izdajstva, zločin. Upućeni ukazuju na sličnosti sa dominantnim fenomenima našeg vremena, a predstava, između ostalog, fokusira procese i mehanizme usled kojih tzv. Obični ljudi postaju poput neobičnih zveri.
Govoreći o motivima da režira ovu predstavu, nedavno, u interjuu za “Blic” Jagoš Marković je rekao: “Zbog narastajuće volje za moć, zbog toga što smo pomislili da smo mnogo moćni i da je moć sve, zbog toga jer smo zaboravili da moć ne postoji, da je privid za lakoverne, zbog manipulacija čak i decom, zbog gubitka porodičnih vrednosti i zamene istih za partijske, zbog nakaznog sistema vrednosti koji u svojoj sveukupnosti vodi u neljudsko i groteskno, zbog toga što prestajemo da budemo u konekciji sa moralom, a o lepoti i duhovnosti i da ne govorim, zbog stida koji osećam i sam, zbog sumraka svega što valja i neviđenog navikavanja našeg na sve što rekosmo, zbog toga što ne znamo gde je crta preko koje se ne sme preći ni da bi se opstalo, jer ima crta posle kojih ti više ništa ne vredi… Ne valja biti po svaku cenu adaptibilan isto koliko ne valja ni biti autodestruktivan i povući se u izolaciju i propustiti život. Evo, i dok ovo govorim, mene je stid, i pitam se treba li…”. Uloge tumače: Milan - Lane Gutović, Branka Šelić, Isidora Simijonović, Vladan Milić, Pavle Pekić, Jovo Maksić, Milan Čučilović, Milica Zarić i Vanja Nenadić.
Reditelj potpisuje scenografiju i izbor muzike, kostimograf je Bojana Nikitović, a scenski govor dr Ljiljana Mrkić Popović.