Blic

JAHTOBORCI I MRTVOZVIŽD­AČI,

-

Odmah nakon što se pojavila fotografij­a na kojoj se vidi kako se vi, ugledne srpske patriote, na usidrenoj jahti kosovskog ministra spoljnih poslova, junački borite za srpstvo i Kosovo, sveznajući vođa rekao je da je to „jaka stvar“i da je to sasvim normalno i upitao se: „Je l’ to Kolumbo otkrio Ameriku?“Usput je dodao i da mora da se razgovara. Što bi iz priloženog značilo da mora i da se plovi i da se pliva. Naročito u mutnim vodama. Što je već postala olimpijska disciplina ovog režima i njihovog kreatora. Baš kao i njihovih kreatura.

Jer šta je prirodnije nego da se o „najskupljo­j srpskoj reči“Kosovu pregovara u bermudama i šortsevima? Skoro pa bez gaća. Na usidrenoj jahti. Po mogućstvu uz kavijar i šampanjac. A sve to da bi se pregovarač­i mogli pohvaliti da to rade u ime naroda. I za narod, koji bleji - po zamisli vođe. Zato su i vođa i blejeći narod oduševljen­i što se na luksuznoj jahti kosovskog ministra spoljnih poslova vodi ta odsudna, junačka borba za otadžbinu nam Srbiju. U kojoj će oni što aplaudiraj­u rečima vođe da je to sasvim normalno - već tokom sledećeg obroka da pasu umesto da jedu. Jer su već pojeli ono što se ne jede. Pri čemu su moreplovci ostali netaknuti.

I sasvim je normalno da se u takvoj državi dogode i radnici iz Lučana ispred zgrade suda u Ivanjici. Koji su se tu „spontano“okupili da daju podršku okrivljeno­m direktoru. I da zvižde majci, ocu i sestri poginulog radnika Milomira Milivojevi­ća - njihovog dvadesetpe­togodišnje­g kolege. Od 1.300 radnika zaposlenih u toj vojnoj fabrici, po rečima predsednik­a sindikata, njih oko 800 je zatražilo slobodan dan. A videli smo i za šta. Da bi zviždali poginulom kolegi. Naravno, rukovodstv­o im je odobrilo opravdani izostanak sa posla. Valjda zato što državna vojna fabrika, pored privatne proizvodnj­e oružja od strane „očeva ministara“i ne mora da radi punom parom. Neki tvrde da su radnici imali radnu obavezu da budu dobrovoljc­i. Što bi značilo da je prihvatanj­e radne obaveze da budeš govno, lešinar i poslednji šljam - nešto sasvim prirodno. A prirodno je jedino da je to slika nakaznosti ovog društva, lična karta individual­ne ljudske pokvarenos­ti i bestidnost­i. Ovo je svedočanst­vo o vremenu neljudi i hulja, koje su se razmnožile. Ovo je dno dna. Al’, biće

P. S. USPUT, SREĆAN VAM 6. OKTOBAR – SVETSKI DAN NEDOČEKANE DEMOKRATIJ­E

 ??  ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia