Odbrana od droga počinje u školi
Tri su pristupa problemu narkomanije gurnuta pod svetlo reflektora kada je do medija stigla vest da je u Nišu dečak od 14 godina pronađen bez svesti, da bi naknadno bilo utvrđeno da je konzumirao narkotike - tablete nepoznatog sastava - koje je njegov drug prethodno kupio od dilera.
Prvi je moralistički i najlakše ga je izaziti pompeznim pitanjem: „A gde su bili njegovi roditelji, učitelji? Ko je odgajao to dete pa je ono donelo tako pogrešnu odluku?“i tome slično. Svakako da to pitanje jeste relevantno. Porodica mora biti prva institucija koja bi trebalo da nauči dete o štetnosti narkotika. Drugi se bavi državom i usmerava u pravcu Centara za socijalni rad: „Ako taj dečko već nema adekvatno vaspitanje, zašto socijalni radnici ne brinu o njemu?“Realnost je da ako i kada porodica zakaže, državne institucije mogu samo da ublaže posledice problema, teško i da ga potpuno eliminišu. Osim toga, država - verovali ili ne - i jeste nešto učinila. Tako od 1. decembra na snagu stupaju izmene Krivičnog zakona koje će znatno oštrije sankcionisati, između ostalog, i zato što se u zakon uvodi novi član koji posebno sankcioniše prodaju narkotika oko škola i maloletnicima, u šta se slučaj iz Niša savršeno uklapa. Takvom dileru će čak i za manju količinu narkotika sudovi moći da dosude i do 12 godina robije.
Sankcionisanje dilera - koji su zapravo poslednja karika u razgranatoj mreži narko-biznisa - ni izbliza neće rešiti problem povećane konzumacije narkotika kod mladih i njihovu sve raniju inicijaciju u svet droge. Zato je nužno da svest o štetnosti narkotika uvedemo i u obrazovni sistem, da decu još bliže upoznamo sa negativnim posledicama (ne samo zdravstvenim) konzumacije droga. Već imamo uspešnih primera: predavanja o bezbednosti saobraćaja odnedavno su deo nastavnog plana u osnovnim školama. I, gle čuda: broj poginule dece i mladih u saobraćaju opao je - i to primetno.
Prevencija počinje u porodici i školi. Porodice država ne može da uredi kako želi, ali škole može i mora