Gledaj i vidi
Jeste, treba da bude moguće gledati svaki televizijski informativni program koji ne ulepšava stvarnost, ne lažira istinu, ne selektuje informacije prema obrascima autoritarnog poretka. Ako toga nema, društvo u stadijumu poluinformatičke pismenosti, zemlja septičkih jama i lošeg interneta, neuminto srlja od autoritarnog poretka u kojem njeni građani očigledno uživaju – inače bi se ozbiljno bunili ne samo onda kad autoritarnost postane očigledna nego i onda kad tek počinju njeni nagoveštaji – pravo u totalitarizam. Nema, dakle, zbora: da se vidi televizija koja se ne vidi.
A zašto joj ne spominjem ime? Hitam da objasnim zašto za tim nema potrebe: ko zna o čemu se radi – zna; ko ne zna – taj nema potrebu da bude čestito obavešten o onome gde uistinu živi, niti ima želju da se suočava s problemima drugih ljudi – oni, drugi, naprosto ga se ne tiču. Živeći svoj mali, samoživi, u sopstveno međunožje zagledni život, ustrašen i ucenjen, nedostojanstven i bedan, taj i takav građanin zapravo nema potrebu za saznavanjem. Da je ima, potražio bi informaciju. Ne bi je čekao.
I u tome počiva problem sa milion ljudi koji neće gledati kablovsku informativnu mrežu. Kao što ih nije milion izašlo nikad i nijednim povodom na ulice, da nešto zatraže, izuzev ono jednom, kad je doteralo cara do duvara, tako će biti i sada. To što je duvar još daleko, a car sve luđi, što se da nekako živuckati neki zamenski život, to je njihov poraz. I moj. Jer – i ja sam oni, živeći s njima. Džaba mi kobacanje, batrganje, pevanje u pustinji. „Uživaj opštu nemoć“, lepo reče Dušan Kojić onomad, na umetničkom delu zvanom „Sviđa mi se da ti ne bude prijatno“.
I, da. Da se vidi informativni program, ali da se vide i svi sportski, na jednom mestu, da ne moram plaćati dva provajdera i još onu jednu pretplatu. Jer, nekom je zamenski život lakši uz sav fudbal i ponešto košarke i tenisa. Kad se već hoće kapitalizam, onda valja sprečavati monopol na sve – pa i na sve informacije. A hoće li se? Da nije možda lakše kad suverentitet predaš u tuđe ruke, pa posle kukaš? Ne znam, prijatelju. Gledaj i vidi.
Kad se već hoće kapitalizam, onda valja sprečavati monopol na sve – pa i na sve informacije